Sergej Vakeryna je novi trener u Ultimate fight klubu Gladiator. Nije prvi put kako je dubrovački klub posegnuo za stranim trenerima, ali je prvi put doveo trenera boksa. Vakeryna je Ukrajinac, prije osam godine je krenuo svoje znanje prenositi izvan granica svoje države, radio je prvo u Crnoj Gori, a potom u Hrvatskoj. Prvo u Zadru, u Boksačkom klubu Sveti Donat, a zatim je pomagao i u radu s hrvatskom juniorskom reprezentacijom.
Potom opet trener u Crnoj Gori, i tamo uz reprezentaciju, ali seniorsku. Razgovor s Kristijanom Perakom, dubrovačkim MMA borcem, trenerom u dubrovačkom klubu, za rezultat je imao da će trenersku karijeru Sergej nastaviti u Dubrovniku. Rođen je 1984. godine.
- U Kijevu sam završio fakultet za trenera boksa, s 23 godine počeo trenersku karijeru. Radio u klubu s najmlađima, poslije ih vodio kroz starije uzraste, te pomagao u ukrajinskoj reprezentaciji. Inače, bio sam boksač. Natjecao sam se od svoje petnaeste do osamnaeste godine. Bio u to vrijeme treći u Ukrajini, te tim uspjehom zaslužio status kandidata za majstora sporta – priča Sergej na treningu u dvorani za borilačke sportove u Gospinom polju.
- Najviše sam volio uzeti skupinu dječaka, krenuti s njima raditi osnove boksa, te ih voditi kroz sve mlađe uzrasne kategorije.
Uspio je nekoliko njih na taj način odvesti i do juniorske reprezentacije Ukrajine.
- Za takvo što treba vremena, najmanje tri godine. Zatim, radio sam i sa suprugom Katerynom , koja je dva puta prvak Europe u kickboxingu te jednom prvak svijeta. I ona će doći u Dubrovnik. Moja je želja, kao što sam u Ukrajini radio, početi od početka. Okupiti mlade u Dubrovniku, naučiti ih osnovama boksa. Bez tog temelja se ne može. S koliko godine je dobro početi trenirati boks? Mogu početi trenirati djeca s pet, šest godina, ali s tom malom djecom se ne radi boksačka tehnika, nego se s njima razvija motorika. Oni koji se tu pokažu, koji naravno pokažu interes za boks, s njima se može krenuti raditi osnove, i to se radi s devet, deset godina. Naravno, sve to se radi s kacigom na glavi, s gumama, većim rukavicama, kako bi djeca bila maksimalno zaštićena, te se izbjegle bilo kakve ozljede. Zatim, važno je naučiti djecu da bez straha ulaze u ring.
Već danima oči svijeta uprte su u Ukrajinu. Svijet ističe kako je ruska invazija na tu zemlju sve brutalnija i krvavija...
- Ne trebam isticati koliko je loša situacija u pojedinim dijelovima Ukrajine. Neki moji najbliži su uspjeli izaći, zatim isto tako neki prijatelji. Jadni ljudi. Iako živim izvan Ukrajine već osam godina, teško je... Baš je teško. Ostala mi je majka u Ukrajini te stariji brat, međutim, u mom gradu Dnjepru nije do danas pala niti jedna granata. Mirno je, ali u dosta drugih gradova je katastrofa. U Kijevu, u kojem sam išao u školu, radio, baš je loše...