NJEGOV DOPRINOS JE IZNIMAN Hvala Zvonku Radovanoviću!

Prošlo je više od pet godina otkada nas je napustio Zvonko Radovanović. Bio je trener, veliki stručnjak, profesor atletike. Kraljica sportova je bila njegov život. Do posljednjeg trenutka, dok je imao snage, unatoč bolesti, odlazio je na Lapad te radio s dubrovačkom djecom, a na taj isti Lapad, koji nikad nije imao uvjete za atletiku, stigao je 23 godine prije svoje smrti. Stigao je tada odraditi godinu dvije, možda koju više. Međutim, zavolio je Dubrovnik, ostao u njemu do kraja života.

Zvonko je učio od Ica Hristova Jergova, poznatog bugarskog stručnjaka, koji je bio trener atletičara i atletičarki beogradske Crvene zvezde te od najboljih atletskih trenera bivše države. Počeo je u Omladinskom atletskom klubu Beograd, potom trenirao atletičare i atletičarke beogradskog Partizana te Slavonije iz Osijeka. Radio s reprezentativcima bivše države. Od 1. siječnja 1988. godine je postao trener Atletskog kluba Dubrovnik, tada punim imenom Dubrovnik Roxy.

- Atletika je sport u kojem postoji samo jedan put do uspjeha, a to je da novu sezonu započneš s najboljim prošlogodišnjim rezultatom - isticao je. Pod njegovim vodstvom generacijama i generacijama dubrovačkih atletičara i atletičarki je upravo to polazilo za rukom unatoč tome što nisu imali ni milimetar tartan staze, već su radili i trenirali na šljaci, a ni ta staza, koliko je puta naglašavao, nije bila jednakog radijusa, bila je loše postavljena.

- Mi jedini ne treniramo na onome na čemu nastupamo.

Zvonko je sanjao dan kada će dubrovačka atletika napokon dobiti uvjete. Uložio je puno energije u to, međutim, brojna obećanja, sutra će, ostala su i danas obećanja.

Bio je stručnjak za tjelesnu pripremu sportaša. Koliko je samo dubrovačkih sportaša, onih najboljih, košarkaša, košarkašica, nogometaša, nogometašica, tenisača, tenisačica, odbojkaša, odbojkašica i inih drugih spremao za nove nastupe. Sudjelovao je u organizaciji svih atletskih događanja u Gradu. Bez njega bi nezamisliva bila ulična utrka, brojni krosevi, natjecanja osnovaca i srednjoškolaca u atletici kao i atletska natjecanja na Olimpijskom festivalu dječjih vrtića...

Legendarnog dubrovačkog trenera sjetili su se na večeri hrvatske atletike u Zagrebu u petak, 28. listopada, koja je održana na kraju godine u kojoj je hrvatska atletika sa čak tri osvojene medalje na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru (Sandra Perković i Sara Kolak zlatne, a Blanka Vlašić brončana) sedma na svijetu, a druga u Europi.

Zvonko Radovanović, koji nas je napustio 22. veljače 2011. u 62. godini života, dobitnik je posthumno priznanja Hrvatskog atletskog saveza za izniman doprinos hrvatskoj atletici. Hrvatska je tako na gala večeri na kojoj je nazočio i Sergej Bubka, jedan od najboljih atletičara svih vremena, a danas dopredsjednik IAAF-a, odala priznanje čovjeku koji je čitav svoj život posvetio sportu i atletici. Priznanje je uručio Stjepan Ljatifi, dopredsjednik Hrvatskog atletskog saveza, a preuzela ga je supruga pokojnog Zvonka, Branka Radovanović, također dugogodišnja trenerica Atletskog kluba Dubrovnik.