JOŠ MALO, PA GOTOVO Ponosna je Dubravka: ‘Nitko nije vjerovao da ćemo uspjeti, a još manje ovako brzo!‘

Nitko nije vjerovao da ćemo uspjeti, a još manje ovako brzo. Sjetite se kako je sve izgledalo prvih dana ove godine. Nemojte zatim zaboraviti kako je nakon toga bila korona, kako smo zbog nje bili 'zatvoreni' u svojim kućama gotovo dva mjeseca, ali unatoč tome, unatoč svim drugim preprekama na koje smo naišli, a bilo ih je, baš ih je bilo, uspjeli smo, i to treba naglasiti, uspjeli smo jer je čitavo mjesto stalo iza ovog projekta, jer su svi zavrnuli rukave, jer su sate i sate potrošili radeći, i to besplatno, bez ikakve naknade, a sve kako bi naš Sokol, naš nogometni klub nakon više od 13 godina ponovno zaigrao u svom mjestu. Trebali ste vidjeti tu volju, taj entuzijazam. Svako malo je bila gužva na igralištu, znalo je biti po 20, 30 ljudi te raditi. Mnogi, baš mnogi su ugradili sebe u realizaciju ovog projekta, a kako smo sve bliže i bliže početku nove sezone, kako se bliži ta prva utakmica našeg Sokola na obnovljenom igralištu, kako naše Luže izgledaju svakim danom sve ljepše i ljepše, to je nama srce sve veće i veće. Ja sam ponosan, baš sam ponosan, i sretan, a vjerujem i drugi, svi koji su pomogli na bilo koji način. Vjerujem i kako su naši stari ponosni na nas – u jednom dahu je to sve izrekao Paulino Hendić, predsjednik Nogometnog kluba Sokol.

Posljednjih nekoliko dana radi se na uređenju klupskih prostorija, svlačionica, za domaće i goste, svlačionica za suce, te prostorije za delegata. Pločice su postavljene u svim prostorijama. Ide se dalje. Tribine su osvanule u zeleno bijeloj boji kluba, jedan zid krasi sad natpis Sokol Dubravka 1937., a zid ispod tribine natpis 'Ajmo Sokolovi' s grbom kluba.











Postavljeni su golovi, mreže su već stigle, postavljena je ograda, uskoro će klupe za domaće i gostujuće igrače, ocrtan je teren...

- Ima još posla, ali puno, baš puno smo već napravili. Zadnje dane, kako se itekako vidi rezultat rada, kad sve poprima izgled koji smo priželjkivali, kad naš san postaje java, znam zastat, zagledat se te uživat, a bit će sve još i ljepše kad se stave klupe, mreže, također u bojama kluba, zeleno - bijele, kad na teren istrče igrači sa sucima, kad gledatelji dođu na tribine, kad se na tribinama razviju naše zastave, objese uokolo terena transparenti, kad se s razglasa začuje himna našeg Sokola... Hvala, hvala svima koji su pomogli na bilo koji način, Općini Konavle koja nam je dala krila da krenemo, cijelom mjestu, ljudima koji su vezani za Dubravku, a koji danas ne žive više u njoj. Da, svi oni su se uključili, te su željeli pomoći i pomogli su. Dane i noći smo proveli na igralištu. Znali smo donijeti reflektor, a kako bi mogli raditi po noći. Ništa nam nije bilo teško. Nikome ništa nije bilo teško. Znali smo što želimo, san svih nas je bio napraviti igralište na Lužama, da naš Sokol ponovno igra u svom mjestu, svojoj Dubravci. Taj naš san će za koji dan biti ostvaren. Taj dan je sve bliže i bliže. Kažem, nitko osim nas samih, koji smo pokrenuli cijelu priču, nije vjerovao da ćemo uspjeti, a iskreno, ni mi sami nismo vjerovali kako će na kraju sve ispast ovako lijepo - istaknuo je Hendić.