Unatoč svim nevaljama koje su ga u zadnjih par godine pogodile, Pariz i dalje živi punim plućima. Pa čak i na sam dan predsjedničkih izbora. Da nisam novinar, vjerojatno ne bih ni znao da se za Francusku održavaju presudni izbori. Za razliku od Hrvatske i naših izbora, u Parizu ali nešto južnije smještenom Oleansu, tek tu i tamo sa plakata vam se smiješe sada već novi, najmlađi u povijesti francuski predsjednik Emmanuel Macron i njegova protukandidatkinja Marine Le Pen. No priča sa medijima, a posebice sa društvenim mrežama sasvim je drugačija. Sve novine, sve televizije, doslovce su 24 sata ta tri dana bile su posvećene izborima i procjenama kuda će nakon njih Francuska krenuti.
Nismo baš primijetili ni 12.000 policajaca i vojnika koji su se prema službenim podacima brinuli da izborna nedjelja protekne bez problema. Oko pedeset metara visokog Slavoluka pobjede sa čijeg se vrha za 12 eura možete diviti Parizu,
susreli smo tek dvije policijske patrole i to bez dugih cijevi te policijsku patrolu na konjima koja se u tren stvorila kod veleposlansta Katara na uglu avenija Chanselise i Wagram kod kojeg su ulični plesači od turista htjeli zaraditi koji euro. Plesači su promptno udaljeni, a poveća grupa šarolikih turista zamoljena da se raziđe. Vojnike, i to šesteročlanu patrolu naoružanu 'do zuba' sreli smo jednom. Dva dana kasnije i to ispred šoping centra kod Velikih vrata, monumentalnog spomenika moderne umjetnosti u središtu La Defensea.
No zato se neprestano čuju sirene jurećih policijskih auta kroz Chanselise i drugim avenijama koje grad dijele na distrikte. Pariz je, barem prema našem dojmu, pobijedio strah od terorizma unatoč realnoj opasnosti da vas, dok pijete kavu u Le Deauvilleu, kavani smještenoj stotinjak metara od Slavoluka pobjede, kakav Isilovac ne izrešeta. No iako ne tako vidljive mjere, osiguranja su ogromne. Ono što će vam zapet za oko da u čitavom gradu nigdje nećete vidjeti kante kao ni crne vreće za smeće. U cijelom gradu po ulicama su stalci za prozirnim vrećama za otpad. Jednako je i u metrou u kojem, barem na liniji koja sa tri stanice spaja poslovnu četvrt La Defense u kojoj se nalazi naš hotel Meliá Paris i Trg Charles de Gaulle u čijem je središtu Slavoluk pobjede, baš i nema prevelike gužve.
No sasvim sigurno Parizu turista ne nedostaje iako je, kao i do sada, jedan od najskupljih gradova u Europi. Coca colu nećete popiti ispod 7 eura, dva i pol deca pive 10, koktel 15, čašu vina 5, e najjeftiniji espresso je skoro tri eura. Ako uz to nešto i skromno prigrizete, trebat će vam novčanica od 50 eura. A večera na riječnom kruzeru, poput 'našeg', Bateaux Parisiens prekrivenim staklenim krovom dok plovite Seinom ispod osvjetljenjih pariških mostova, uz Louvre i katedarlu Notre Dame platit stajat će vas od 70 eura pa na više. Ali Pariz je Pariz. Stoga ne čudi što ga godišnje pojeti preko 80 milijuna turista.
Pet kilometara od turističkog centra Pariza koncentriranog oko Slavoluka Pobjede i Eifelova tornja impresionirala nas je moderna četvrt La Defenese, najveća poslovna četvrt u svijetu kojom uz staklene oblakodere dominiraju 110 metara visoka Velika vrata, odnosno Grande Arche. Spomenik, čiji su autori arhitekti Johan Otto von Spreckelsen, Paul Andreu, Erik Reitzel i Peter Rice, otvoren je 1989. povodom 200 godina Francuske revolucije. Donedavno s njihova krova pružao se jedinstven pogled na Slavoluk pobjedi, obelisk Place de la Concorde i muzej Louvre. Krov je sada zatvoren za posjetitelje, vjerojatno iz sigurnosnih razloga. Osim Velikih vrata, cijela poslovna četvrt u kojoj živi 20, a radi 150.000 ljudi i u kojoj su smeštena sjedišta 1500 najvećih svjetskih kompanija poput Sueza, Areva, Axa, Cap Geminija, HSBC-a, Saint Gobaina, Societe Generale i Totala ukrašena je skulpturama moderne umjetnosti svjetski poznatih autora kao što su Miro, Calder, Takis i Cesar.
Ako mislimo da u Dubrovniku živimo s prometnim gužvama, onda treba vidjeti Pariz. Ne pomaže ni pet traka u svakom smjeru. Tako smo do Orelansa u kojem je inače smješteno 70 posto francuske farmaceutskei kozmetičke industrije, poput slavnog Diora, udaljenog od Pariza 130 kilometara putovali 3 sata. Dva sata kroz Pariz, a tek sat autocestom. No isplatio se svaki minut vožnje. Smještena uz rijeku Loaru, povijesna cjelina grada u izmamiće vam uzdah. Uske kamenom popločane ulice i stoljećima stare kuće prepoznatljive po fasadama na kojima je vidljiva njihova drvena konstrukcija iz kojih svakog trena očekujete da će izaći slavni mušketiri D'Artagnan, Aramis, Porthos i Athos ili Ivana Orleanska koja je u srednjem vijeku, za vrijeme Stogodišnjeg rata spasila grad od engleskih osvajača. A nakon uspona kroz usku uličicu pred vama se otvori trg Svetog križa sa istoimenom gotičkom katedralom iz 1278. godine. Tada ostajete bez daha i zapitate se jesu li naši stari Dubrovčani baš trebali biti tako skromni.
