Pokreće nas optimizam i vjera da ćemo financijski uspjeti održati časopis na životu

Razgovor s prof. Goranom Kalogjerom uz najavu izlaska novog korčulanskog znanstvenog časopisa radnog naziva „ Korčula „.Tko je Goran Kalogjera ?- Dijete Korčule, privatno, sin Iva Kalogjera – Bonbona i majke, učiteljice Lenke, rođene Dužević, suprug Branke, otac Mie i punac Seana. Profesionalno, redoviti profesor Filozofskog fakulteta u Rijeci na Odsjeku za kroatistiku.Povod za ovaj naš razgovor jest informacija da Vi i knjižnica „Ivan Vidali“ iz Korčule pokrećete novi znanstveni časopis. Poznato je da ste inicijator Biblioteke Žilkovć i da ste 2012. godine organizirali simpozij na temu Književno stvaralaštvo, jezik i kultura na otoku Korčuli. Što Vas motivira da promovirate kulturnu, jezičnu i književnu baštinu Korčule?- Podaci koje iznosite su točni. Ja sam prije nekoliko godina sa kolegicama iz knjižnice Ivan Vidali pokrenuo Biblioteku „Žilković“, koja je imala za cilj afirmirati književno stvaralaštvo Korčulana, dakle ljudi koji se bave pjesništvom, prozom, esejistikom, dramom. Mislim da smo bili više nego uspješni, tako da smo u našoj biblioteci podastrli javnosti književne uratke Tugomira Matića, Sare Kalogjera, Ivčice Dragojević, Jasne Šegedin, Jelene Vidović, Roberta Tomovića,Vinka Prizmića, Darinke Krstulović. Evo sada u istoj ediciji pokrećemo znanstvenu biblioteku u kojoj ću i ja objaviti knjigu eseja naslovljenih kao „Makedonske teme bez dileme“. Simpozij koji spominjete bio je također uspješan, na njemu je oko dvadesetak znanstvenika priopćilo svoja izlaganja tematski vezanih uz otok Korčulu. Objavljen je i Zbornik radova.Možete li nam reći malo više o znanstvenom časopisu?- U vrijeme kada recesija i nedostatak novca guše brojne vrsne znanstvene časopise u Hrvatskoj, zbog čega znanost neosporno pati, mi se eto, usuđujemo pokrenuti jedan ozbiljni znanstveni časopis otvorenog tipa. Pokreće nas optimizam i vjera da ćemo financijski uspjeti održati časopis na životu i privući veći broj suradnika, ne samo sa otoka Korčule već i šire. Koncepcijski bit će to časopis za književnost, jezik i kulturu, imati će svoj umjetnički kutak u kojem ćemo predstavljati fragmente ili nove pjesme aktualnih korčulanskih književnih djelatnika, a njih ima podosta vjerujte mi i mnogi su vrlo kvalitetni. Časopis će biti otvoren i za pisce drugih usmjerenja i profila povjesnike umjetnosti, povjesničare, politologe i slično. Za sada mogu samo najaviti neke od autora i teme: Danijela Bačić Karković, profesorica u miru Filozofskog fakulteta u Rijeci, inače Korčulanka, pisati će o Ivanu Bačiću - Manjavinu, profesor skopskog sveučilišta Vasil Tocinovski, piše komparativnu studiju o Anki Prizmić – Šege i Danici Ručigaj, ja analiziram književno stvaralaštvu na otoku Korčuli tijekom 19. stoljeća, docent Filozofskog fakulteta u Rijeci Dejan Durić podastire analitički tekst o Luki Botiću i njegovoj „Bijednoj Mari“, kolegica Cherise Mihelčić, nudi tekst o noveli „History of New York“ američkog pisca Irvinga Washingtona. Imamo vrlo zgodan esej Iva Milata “ More i kraj“ na lokalnom govoru, te interesantan tekst Tonča Barčota o majskom drvu „standarac“ u nekadašnjoj običajnoj praksi Velolučana. Naravno da očekujemo još naručenih priloga, koji će nadam se stići u dogovorenom roku. Kao što ste primijetili, neki od tekstova će biti na drugim jezicima, ali to jest odlika časopisa s ambicijom, a ovaj to jest. Svi tekstovi biti će vrednovani od stručnih recenzenata, dakle časopis će imati sve ono nužno što svaki znanstveni časopis mora imati. Časopis će također imati rubriku osvrta i recenzija gdje će se davati osvrti na suvremenu korčulansku književnu produkciju.Spomenuli ste nedostatak novca, kako onda namjeravate financirati časopis?- To je poslovna tajna, šalim se naravno. No mogu reći da s obzirom da godinama objavljujem u Makedoniji, gdje imam i svog izdavača koji je ujedno i vlasnik tiskare, dobivam financijske ponude za tisak, koje su izuzetno povoljne. Za prvi ćemo se broj snaći, uostalom ta sredstva već i imamo a naredne godine ćemo se obratiti za financijsku potporu Gradu Korčuli. S obzirom na sumu koju ćemo tražiti, bila bi smiješno kada bi nam te novce odbili. No za vjerovati je da će grad imati razumijevanje za još jedan projekt knjižnice „Ivan Vidali“, koja sustavno, promišljeno i kvalitetno djeluje u korist knjižničarstva i izdavačke djelatnosti na otoku Korčuli. Ukoliko pak ne bude razumijevanja, snaći ćemo se. Prijatelja i donatora još uvijek imam. Uglavnom su to Riječani, ali ima i par Korčulana koje sada ne bih spominjao, ali su uvijek podržavali sve naše projekte, uključujući biblioteku „Žilković“ i simpozij. Hvala im na tome.Godinama se bavite i pratite književno stvaralaštvo na otoku Korčuli, možete li nam dati određenu prosudbu kvalitete onoga što se na otoku Korčuli trenutačno objavljuje?- Korčula je uvijek u povijestima hrvatske književnosti bila ignorirana i zanemarena, pogotovo u periodu od 15. do konca 19. stoljeća. U sjeni dubrovačke i hvarske književnosti, nas kao da nije bilo, izuzev Petra Kanavelića, koji je uvijek imao svoje mjesto. Pojava Petra Šegedina, Šime Vučetića, Danijela Dragojevića izvlači Korčulu iz sjene, jer je izvorište i dom najvećih pisaca hrvatske književnosti. U zadnjih par godina na Korčuli se intenzivnije piše i objavljuje. Nažalost, mi imamo „usud“ otočke izoliranosti, tako da se korčulanski autori teže probijaju van zavičajnog okružja. No veliki iskoraci postoje, po meni ih započinju Momčilo Popadić i Robert Tomović, izuzetni književnici, a slijedi ih jedna garnitura pisaca različitih umjetničkih osobnosti, ali vrlo kvalitetna koja se uspijeva vrlo dobro afirmirati izvan Korčule. Primjerice, moja školska kolegica Ivica Duhović Žaknić, koja je vrsni prozaik i esejist, po mom mišljenju najbolji suvremeni prozni pisac na Otoku, potom Srđan Duhović, vrlo kvalitetan pjesnik, onda nekoliko izuzetnih žena pjesnikinja poput Darinke Krstulović, Jasne Šegedin, Ivčice Dragojević, Vjeke Tičinović, Mirjane Sardelić Tulić, Jadranke Tomas, i Jelene Vidović. Ako sam nekog preskočio ispričavam se. Dolaze i nova imena, što je jako dobro. U pripremi je za tisak roman prvijenac Ivone Kapor.„Godišnjak“ Grada Korčule, je li Vama konkurencija?- Izuzetno cijenim „Godišnjak“, premda sam davno prestao u njemu objavljivati, jer uredništvo nije bilo spremno objavljivati polemike. Cijenim i njihov angažman u održavanju simpozija o književnom djelu Petra Šegedina, koji je neiscrpna inspiracija svima koji vole njegov stil pisanja. Mislim da će se časopis „Korčula“, ukoliko mu ne nađemo drugo, prepoznatljivije ime i „Godišnjak“, jako dobro dopunjavati u istom cilju – promicanju korčulanske književne, jezične i kulturne baštine.Tekst i foto : Nikola Perić