Bit će još referenduma, najavljuju. Don Ivan Grubišić razmatra mogućnost referenduma s pitanjem treba li vjeronauk u školama, a Željka Markić, kad je već krenulo, mogla bi se obrušiti i na Zakon o partnerstvu kojim Vlada pokušava premostiti situaciju nastalu nakon što je sedamdeset dva, tri posto zaokružilo da u Ustav mora ući kako je brak zajednica muškarca i žene. Navodno će se i Vlada uključiti u svekoliku referendum maniju. Milanović koji misli da ima kvalitetan aparat za manipulacije javnošću (a nema jer stalno kliže, ide nizbrdo), mogao bi, recimo, isprovocirati nekoliko „osvetničkih referenduma“ da „poravna račune“.Moguća pitanja mogla bi glasiti ovako:Treba li Hrvatska Crkvi plaćati 320 milijuna kuna godišnje iz proračuna, ili pitanje Treba li Crkva plaćati porez ili pitanje Treba li Crkva plaćati porez na nekretnine kad se uvede? Kako stvari stoje, Vladi je ipak najbolje da šuti i umjesto kavge, traži zaobilazna rješenja, jer Crkva bi recimo mogla uzvratiti referendumskim pitanjem Jeste li za ukidanje građanskih brakova?Vlasti ni na jednom glasovanju neće dobro proći, ni referendumskom, ni izbornom, čemu su najviše sami krivi, pumpajući stalno čak i tamo gdje ne bi morali. Ne prođe ni dva, tri dana, a da ne smisle i razglase neku novu zamisao na temu kako Hrvate natjerati da zamrze i vlast i državu. Recimo, najnovija budalaština glasi tko ne plati prometnu kaznu neće moći registrirati auto i još štošta drugo. Kao da već odavno nije na snazi zakon o ovrsi koji je svakog neplatišu bilo čega doveo pred zid načinom provođenja, blokadom svih primanja zbog sto kuna duga. E, sad, misli Linić, treba još: ne samo da ćemo vas ovršiti, nego ćemo vas i spriječiti da potrošite tisuću i pol – dvije kuna na registraciju auta i pokazati vam uduplo da ste nitko i ništa.U silnoj želji da organiziraju državu financijski odgovornih građana, zaboravili su da bi barem tu i tamo trebalo malo otpustiti omču i pustiti ljude da prodišu. Država koju vode polako postaje muka Isusova za sve koji u njoj žive. I ono što bi moglo jednostavno, baš neće jednostavno nego još kompliciranije.Priča neki dan jedan prijatelj kako se ponadao da će ulaskom u Europsku uniju lakše kupiti auto, jer mi smo sada, je li, ravnopravna članica velike europske zajednice naroda od petsto milijuna duša. Na primjer, sjedne na avion, ode u Njemačku, Belgiju, Luksemburg, ili gdje je već jeftinije, kupi i dovede doma u Hrvatsku. Ali, nije to baš tako, čak ni onako kako je bilo, nego još kompliciranije, a kako to obično bude kad treba još papira – vjerojatno i skuplje. Najprije, da bi čovjek shvatio što sve mora napraviti trebao bi angažirati advokata specijalista za prečice, jer koliko god se trudio sve što naša država, nova članica Europske unije, traži kod u suštini banalne radnje kupovine auta u susjedstvu, nemoguće je razumjeti. Na primjer, priča mi čovjek, među stavkama na koje se obračunava jedan od poreza je prijevoz vozila doma, iako ga kupac sam namjerava dovesti u Hrvatsku.I sad se svi čude zašto nema ulaganja. Pa nema, kako će i biti u sveopćoj paralizi sustava koji ne poznaje ništa brzo i jednostavno, što neće tražiti desetak godina na papirologiju. Na takvu smo glasu već dulje vrijeme. Znate kako reagira većina stranaca kad čuje neki prijedlog iz Hrvatske. Evo ovako:Imate li sve potrebne papire?- Pa, nemamo još, ali bit će uskoroDobro, javite nam se kad budete imali sve papire.Prošlo je pola mandata ove vlasti. Ni uz najbolju volju ne može se zaključiti da su u bilo čemu bili efikasni, osim u kompliciranju života svojim građanima, katkad na žalost i nepotrebnom. Šteta, imaju dobre podanike koji ih vole više od nogometaša, pevaljki, u stanju su ih po cijeli dan gledati na televiziji.Antun Masle