Dubrovkinja Dora Predojević već nekoliko godina živi na relaciji Dubrovnik - Zagreb - Istanbul. Kaže kako njezina ljubav prema turskom gradu traje već sedam godina, otkad su se, kaže, prvi put sreli. Istanbul je bio jedan od glavnih razloga zašto je upisala turski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a onda joj je donio i posao i ljubav. Dora je preko Erasmus programa jedan semestar studirala na Fatih Sultan Mehmet Üniversitesiju turski jezik i književnost. Tamo je upoznala današnjeg mladića pa je sada barem jedanput mjesečno u Istanbulu.Zašto baš Istanbul? Mislim da svi koji su tamo bili znaju odgovor na ovo pitanje. Jednostavno, grad je magičan. U jednu ruku toliko moderan, a u drugu toliko živopisan i tradicionalan. Ukratko – tamo se osjećam k'o doma.Moderni, ali granice ipak postojeKoliko ti je trebalo da se navikneš na tamošnji život? Što ti još možda nije "sjelo"?Jedna minuta je bila potrebna. Čim sam ugledala taj kaos, viku, gungulu znala sam da je to mjesto za mene. Što se života tiče, dosta je različit od našeg. Ljudi su različiti, ali predivni. Mislim da je to također jedan od razloga zašto sam velika obožavateljica Turske općenito. Što mi nije sjelo? Pa eto, nije da mi nije sjelo, ali nikako se nisam mogla naviknuti na neke stvari koje se tamo smatraju nepristojnima, a nama u Europi su sasvim normalne. Turci koji žive na zapadu, a pogotovo oni u Istanbulu, dosta su moderni, no još uvijek postoje neke granice koje se ne prelaze. Ili, recimo, promet! Nemojte se nikad u Istanbulu voziti autom! Nikad!Koliko se taj grad razlikuje od onoga kako si ga zamišljala?Ustvari se ne razlikuje, ali ono što se dogodilo kada sam u njemu provela sedam mjeseci u komadu jest da sam shvatila koliko je zapravo ogroman. Kao turist vidite sve turističke atrakcije, 'must see' građevine, a kao lokalac počinjete živjeti pravi život. I kad se to dogodilo, shvatila sam da živim u gradu od 20 milijuna ljudi.Kakav je standard života? Što se tiče Istanbula, dosta visok. Cijene su europske, pogotovo noćni život. Ako tamo živite, vrlo dobro znate gdje se jede i pije po jako niskim cijenama, no kao turist se pripremite da Turska nije što je nekad bila. Prije sedam godina kad sam bila prvi put, sjećam se da sam je usporedila s Bosnom. Sad bih je usporedila s Austrijom.Žive li svi kao u turskim sapunicama?Haha..., kako kojim. U Turskoj je dosta izražena razlika između elitnog i siromašnog stanovništva. Nekako, kao da je niži srednji sloj nestao. Tako da ili ćete vidjeti ljude na ulici, ili da voze odlične aute i imaju vlastite stanove.Jesu li žene doista tako lijepe?Meni su prekrasne. Ali ako pitate jednog Turčina što misli, ne piše im se dobro.Kako izgleda život mladih?To je možda ono što mi se najviše sviđa. Svi su tako aktivni, ljudi od 5-55. Uvijek su svi kafići, restorani, barovi puni, uvijek se nakon posla druže, izlaze van. Tako nešto nisam nikad vidjela. Bilo da je to na šalicu čaja ili partiju karata, rolanje na Caddebostan obali – uvijek su vani.Malo si u Aziji, malo u EuropiGdje se okupljaju, izlaze li u noćni život? Naravno. U Istanbulu je uvijek show. Ali naravno, kao i kod nas, petak i subota dominiraju. Tako da morate izaći jako rano ako mislite uhvatiti stol na Asmalimescitu, Taksimu itd. I da se mene pita, nema do istanbulskog noćnog života.Jesu li takvi izlasci skupi? U usporedbi s takvim izlaskom u Hrvatskoj, jesu. Alkohol je dosta skup. Ako vam naplate čašu alkoholnog pića pomiješanog sa sokom 10-12 eura, ne bojte se, nisu vas prevarili. Zato ja svim prijateljima koji idu u Istanbul, uvijek naglasim mjesta gdje se dobro pije i jede, da ostane više para za shopping.Koja su tvoja omiljena mjesta? Uh, to je jako težak odabir. Recimo da sam ja zaljubljena u Kadıkӧy, istanbulski kvart na azijskoj strani. Podsjeća malo na londonski Soho, urban je, prepun mladin ljudi, mini kafića i barova, čorbađija i slično. Nekako se osjećaš bolje čim sjedneš na jednu tursku kavu tamo. Što se tiče kafića i restorana, ima ih toliko da ne bi stali u sljedeći broj Moskara.Kako izgleda tvoj prosječan dan?Prosječan dan... Dignem se, nakon toga u Turskoj OBAVEZNO slijedi doručak, koji je ustvari toliko velik da izgleda kao tjedna zaliha prosječne hrvatske obitelji. Doručak obično jedemo doma, no zasigurno dva puta tjedno jede se vani, s prijateljima i obitelji. Nakon toga, idem ili na fakultet ili na kavu, ovisno o obavezama taj dan (uglavnom ovo drugo). Zna se što se pije- menengiҫ kahvesi, turska kava s lješnjakom. Navečer obavezno slijede sati i sati igranja 101, turske kartaške igre, uz tri prijatelja i nargilu. Na Fenerbahҫe obali u Istanbulu bili smo poznati, već toliko smo tamo vremena proveli da su se vrata sama otvarala. U ranim jutarnjim satima ide se doma, ali zna se bez čega se ne može. Stajemo autom do Şampyon Kokoreҫa, gdje uzimamo veliku porciju sendviča s iznutricama i ayran, napitak sličan jogurtu. E, onda se možemo vratit' doma.Što te posebno fascinira u Istanbulu?Fasciniraju me ljudi, ritam života, kako su svi uvijek spremni pomoći, pozitivni, nasmijani. Fascinira me što si ovaj čas u Aziji, onaj u Europi. Fascinira me kako ljudi nisu umorni, pa čak ni nakon što putuju dva sata do posla pa rade osam sati i onda nazad, fascinira me odnos prema strancima – toliko puta sam se uvjerila u to. Naravno, to što znaš njihov jezik uvelike pomaže.'Bezobrazno se cjenkajte'Kakav je shopping?To je stvar za sebe, nešto stvarno posebno. Moram istaknuti da shopping u Turskoj defitinivno nije Zara i H&M, ne razumijem zašto bi netko uopće provodio vrijeme u takvim butigama dok imaju svaki dan u tjednu pazar. E, to je nešto posebno. Možeš naći sve što te zanima, od igle do slona, lijepo se iscjenkati, posvađati i svi doma sretni. U ovih sedam mjeseci izbjegavala sam shopping centre, vrijeme provodeći na takvim mjestima. To je prava Turska. Kao što već svi znaju, zlato i koža im je specijalnost. Na Grand Bazaaru ljubiteljice markirane robe mogu naći nešto za sebe. Isto tako, moj savjet – bezobrazno se cjenkajte.Ovo ljeto snimala si u Dubrovniku modni editorial, kako je bilo raditi u svom rodnom gradu s dubrovačkom ekipom?Pa eto, skoro prvo takvo iskustvo. Moram pohvaliti našu dizajnericu Valentinu Vukoju i već svima poznatu fotografkinju Doris Raguž, kao i zahvaliti se još jednom na pozivu. One su to iskustvo učinile stvarno divnim i definitivno ću to pamtiti cijeli život. Obje su takve profesionalke, našle smo se, laganini popile kavu i napravile pos'o. Eto, radujem se nekoj novoj suradnji možda u budućnosti.Koliko često dođeš doma i što obavezno doneseš iz Istanbula? Zanima me i što poneseš iz Grada tamo i po čemu u Turskoj znaju za Dubrovnik?Doma sam, na žalost svojih roditelja, sestara i nećakinje jako malo. Ima me svuda, samo ne doma. Kad ipak eventualno dođem, zna se proces. Nosi se kava iz Kurukahveci Mehmet Efendija, lokum od ruže i pistacija sa Mısır Çarşısı (Spice Bazaara), začini u kilama i zadnje ali ne manje važno, odjeća za moje najdraže. Nemali broj puta sam odnijela poklone iz Grada, budući da su nas učili naši stari – Nikad ne idi praznih ruku!. Uvijek obavezno ponesem arancine, bademe u cukaru, maslinovo ulje i domaće vino, a kad želim pokloniti nešto svojim prijateljima u Turskoj – prva postaja mi je Iris Lobač Kukavičić, naša umjetnica iz Dubrovnika, za koju mislim da ima zlatne ruke i njene slike Dubrovnika u dijelovima se nalaze u brojnim turskim kućama.Piše: Ines Vlašić