Oni koji na svijet gledaju kao na trajni sukob dobrih i loših momaka, šokirali su se izvještajem o primjeni torture nad ratnim zarobljenicima u Iraku, u vrijeme dok je na čelu najmoćnije države svijeta bio Goerge Bush mlađi. Nevjerojatno, simbol suvremene civilizacije i demokracije dopustio je svom aparatusu da se poput krvnika iživljava nad zarobljenim i vezanim ljudima, a što je još gore od toga čak nije bilo ni nekakvoga efekta. Sila koja opravdava sredstvo nije dala rezultata, pa mučitelji nisu saznali ništa korisno što bi se moglo upotrijebiti u svekolikoj borbi protiv terorizma u kojoj je dosad glavu izgubilo 300, 400 tisuća uglavnom nedužnih ljudi. Srećom, većina na strani loših momaka.Demokratski je priznati, makar i sa desetak godina zakašnjenja, no Hollywood je već odavno objavio što se događa snimanjem i prikazivanjem nekoliko kapitalnih filmova na temu kako je borba protiv terorizma kliznula u ratni kriminal.Hollywood se, naime, ne odriče vrhunskih scenarija. Ako ikad, u posljednjih petnaestak godina pojavila se hrpa nevjerojatnih priča sa svim elementima potrebnim za napeti film. Egzotika, pustinjski pijesak, zavjera protiv svjetskog mira, tajne službe, mračne islamske mudžahedinske jedinice.Demokratska tortura? Priznali su, možda toga više neće biti. OK, ali nisu ni mogli ništa drugo nego priznati, potom službeno istražiti i javno objaviti. Neke stvari više nije moguće sakriti, zapravo baš ništa se ne može sakriti. Novi svijet premrežen je tehnologijom dostupnom svakome. Svaki američki vojnik u bagdadskom zatvoru Abu Ghraib, frustriran mučenjima i iživljavanjima nad ratnim zarobljenicima mobitelom je mogao snimiti i u svijet emitirati slike zločina. To su i učinili, pa su se tako svojevremeno na mreži našlo eksplicitno iživaljavanje, mučenje takozvanim waterboardingom, huškanje službenih pasa na ponižavajuće gole zarobljenike, mučenje zvukom, mrakom, izolacijom, dezorijentacijom.Zahvaljujući demokratizaciji tehnologije, ono što se radilo u svim ratovima više nije tajna. Običnim mobitelom cijelom je svijetu prvi put u povijesti prikazana snimka egzekucije predsjednika jedne države - iračkog Saddama Huseina, bilo to prihvatljivo, ili ne.U kontekstu priče oko mučenja ratnih zarobljenika pojavila se i Hrvatska, kao jedna od pedeset i četiri zemlje čiji je teritorij CIA koristila za tajni prijevoz zarobljenika, uglavnom pripadnika Al Qaide osuđenih za terorizam. Zrakoplovi najjače svjetske tajne službe prije desetak godina više puta su slijetali na Čilipe, a znali su i ostati na stajanci po dva do tri dana. Gdje su letjeli, jesu li prevozili optuženike za terorizam, jesu li se ogriješili o međunarodne zakone i norme, je li i u Hrvatskoj postojao nekakav tajni zatvor za pospremanje osumnjičenih za terorizam, nikad nije odgovoreno.Ministar obrane Kotromanović, odgovarajući na pitanje novinara što može reći o tajnim letovima preko Hrvatske i korištenju hrvatskih zračnih luka, mrtvo-hladno je rekao da nema pojma i da se to sigurno nije događalo u njegovu mandatu. Kao da ne čita novine i kao da pod sobom nema cijelu bulumentu špijuna koji će mu referirati. Dan ranije provaljeno je da je organizirao veliku pošiljku oružja i vojnog materijala u Kurdistan, kako bi Hrvatska pomogla u borbi protiv ISIL-a, onoga istoga kojega je prije godinu dvije preko Jordana opskrbila oružjem i vojnim materijalom.Bilo bi lijepo imati transparentnu vladu, dovoljno odgovornu za izvijesti svoje drage građane kad se upetljava u neki vojni sukob, jer naoružavanje jedne strane u sukobu je objava rata drugoj strani. Teoretski mi smo već zaratili i s ISIL-om i njihovim žrtvama.Kad god su se naši junaci upetljali u neki tuđi sukob, to su i prešutjeli, a istina je došla s druge strane. Kad su naoružavali ISIL, podatke su objavili Amerikanci, a kad su isto to isporučili Kurdistanu, podatke su objavili Kurdi na svojim službenim stanicama. MORH ništa, nada, zero.Je li nas to i Kurdistan pretekao na svjetskoj listi demokratičnosti?Antun Masle