Projekt Regionalnog centra za čisti okoliš u Lećevici ovoga bi se proljeća mogao naći pred novim izazovom. Ministarstvo zaštite okoliša planira na području gdje je predviđena gradnja centra za gospodarenje otpadom provesti postupak tzv. mikrosondiranja, kako bi se utvrdilo mogu li otpadne vode završiti u Jadru ili ne.
Planirana procedura je sljedeća: određena količina biorazgradive boje prolila bi se po tlu u vrijeme veće količine oborina tijekom proljetnih mjeseci. Ako tragovi boje završe u slijevnom toku rijeke Jadro, lokacija na kojoj se planira graditi centar u Lećevici mogla bi doći u pitanje. Ako, pak, inspektori ne nađu tragove boje u rijeci s čijeg izvora Splićani dobivaju pitku vodu, centar u Lećevici mogao bi konačno dobiti zeleno svjetlo Ministarstva zaštite okoliša.
Mikrosondiranje već rađeno
U Ministarstvu ističu kako su u projektu centra za gospodarenje otpadom u Lećevici napravljene potrebne prilagodbe. U centru se planira 50 posto prikupljenog otpada reciklirati u vlastitoj sortirnici i kompostani, a 50 posto obraditi, čime je zadovoljen osnovni preduvijet koji je pred njih postavio Mostov ministar Slaven Dobrović.
Za razliku od nekih drugih slučajeva, za centar u Lećevici ne može se reći ni da je preglomazan ni da nije vodio računa o nužnosti recikliranja otpada. Osim toga, centar je - kao projekt koji se planira graditi novcem iz EU fondova - već prošao strogu kontrolu tijela Europske komisije i usklađivanje s europskim standardima u gospodarenju otpadom.
Problematičnom u Dobrovićevoj administraciji očito smatraju samu lokaciju, odabranu u prostornom planu Splitsko-dalmatinske županije još 2008. godine, pa novim testiranjem propusnosti terena planiraju definitivno razriješiti dilemu oko Lećevice.
Mikrosondiranje je na području Splitsko-dalmatinske županije rađeno u razdoblju od 2010. do 2014. godine, kada su Hrvatske vode utvrdile zone sanitarne zaštite pitke vode, no u Ministarstvu zaštite okoliša očito to ne smatraju dovoljnim te planiraju čitav postupak ovoga proljeća – ponoviti.
Moderno postrojenje
U Regionalnom centru za čisti okoliš Splitsko-dalmatinske županije kazali su nam, pak, kako nemaju nikakvu informaciju da će se na njihovu području provesti novi postupak mikrosondiranja.
U Centru ističu da je njihov projekt moderno postrojenje u kojemu će se sve otpadne vode skupljati na vodonepropusnim površinama: procjedne vode odvodit će se na uređaj za pročišćavanje otpadnih voda u samom centru, tako pročišćena voda koristit će se za tehnološke potrebe u procesu kompostiranja, a neće biti ispuštanja u tlo nikakvih, a najmanje onečišćenih voda.
Zbog svega toga uopće nije moguća uspostava bilo kakvog kontakta voda koje nastaju u centru s podzemljem, pa niti njegova zagađenja, poručuju u Regionalnom centru čistog okoliša. Oni podjećaju da su Hrvatske vode u više navrata ocjenjivale njihov projekt s aspekta utjecaja na vode kao neškodljiv.
Rezultati eventualne provedbe novih istraživanja mogu poslužiti za daljnje spoznaje o kretanju podzemnih voda, ali ništa neće promijeniti u pogledu lokacije centra u Lećevici jer utjecaja na okoliš kod ispuštanja vode – nema, zaključuju u Centru.
Karepovac je rizičniji
Lokacija na kojoj je planirana gradnja centra u Lećevici nalazi se u četvrtoj, najmanje rizičnoj zoni zaštite pitke vode.
Za usporedbu, postojeće aktivno odlagalište otpada na Karepovcu smješteno je bliže izvorištu pitke vode, pa se nalazi u 3. zoni, istoj kao i odlagalište Mojanke, gdje se odvoze tone i tone otpada s područja Cetinske krajine. Riječ je o potpuno nezaštićenim odlagalištima, s kojih opasne tvari kroz krško tlo bez ikakvih problema redovito završavaju u rijekama Žrnovnica i Jadro.
Zanimljivo je da se i centar u Biljanima Donjim, na području Zadarske županije, nalazi u 3. zoni, no to nije bio argument za zaustavljanje projekta, nego je on prošloga ljeta dobio zeleno svjetlo Ministarstva zaštite okoliša. Razlog je jednostavan: stupanj zone zaštite nipošto ne znači da se na tom području ne smije ništa graditi, nego da se, s obzirom na udaljenost od izvora pitke vode, u sagrađenim objektima moraju poduzeti određene mjere zaštite.
Tako se, primjerice, benzinske crpke smještene na vrhu Klisa nalaze iznad samog izvora Jadra, na granici 1. i 2. zone, ali imaju sve potrebne mjere zaštite pa su mogle dobiti i sve potrebne dozvole za rad.