Zamiru građevinski obrti u Imotskoj krajini, u 2010. ni jedan nije otvoren

Ako je itko u posljednjih desetak godina osjetio recesiju, nedostatak radnih mjesta, uništenu proizvodnju, a time i opadanje platežne moći, to je Imotski i njegovi stanovnici.

Od grada koji je prije Domovinskog rata slovio kao jedan od najvećih trgovačkih središta, i to ne samo Dalmatinske zagore, koji je imao niz proizvodnih subjekata, od “Imostroja”, “Trimota”, “Agrokoke”, danas je blijeda sjena, s visokom stopom nezaposlenih, bez ijedne ozbiljne proizvodne tvrtke. Podatak da je Imotski i prvi u našoj županiji po broju zatvorenih, odnosno odjavljenih obrta u prošloj godini, govori sam za sebe.

Potkrijepimo to i brojkama o drastičnoj odjavi obrta. Primjerice, 2007. godine u Uredu za gospodarstvo u Imotskom, bilo je prijavljeno 725 obrtničkih radnji, 2008. - 666, a 2009. - 593. U prvih devet mjeseci ove godine knjiga je spala na samo 565 obrta. Od 1. siječnja do 1. listopada odjavljeno je 66, a prijavljeno 32 obrta. Prošle je godine bilo još dramatičnije - odjavljeno je 96, a prijavljeno 38 obrta.

Radnici moraju na ulicu

Najteži udarac zadan je građevinskoj branši, pa već nekoliko godina nitko nije prijavio građevinski obrt, ni za niskogradnju, ni za visokogradnju. - Kao što je trend pada obrtničkih zanimanja u Hrvatskoj, tako je i u Imotskoj krajini. Teški uvjeti poslovanja, kriza, recesija, sve su to uzroci pada broja obrtnika i malih poduzetnika u Imotskoj krajini.

Ponajprije se to odnosi na građevinsku branšu. Od nekadašnje vrlo jake i stručne ekipe imotskih građevinaca, koji su radili diljem Hrvatske, danas imamo vrlo mali broj onih koji su se održali. I oni moraju otpuštati radnike jer posla nema. Slična situacija je i u drugim obrtničkim i poduzetničkim zanimanjima - veli nam predsjednik Udruge obrtnika Imotske krajine prof. Nedjeljko Biočić.

Posebna priča su mali obiteljski obrti, posebno oni u središtu Imotskog. Danima zjape prazne prodavaonice obuće i tekstila, a tek se poneki kupac pojavi u malim trgovinama prehrambenih namirnica. Uzrok tome jednim dijelom treba tražiti i u otvaranju za Imotski megacentara, poput “Park shopa” ili “Lidla”, no ni to nije presudan čimbenik. 

- Jednostavno, nemam novca ni za redovnu prehranu - reče nam jedna radnica “Trimota”, koja plaću nije primila već pet mjeseci. Jedinu sigurnu plaću imaju oni zaposleni u državnim institucijama, još vrlo mali broj umirovljenika s inozemnim i našim mirovinama, te radnici zaposleni u velikim trgovačkim centrima. No, i tu je plaća ispod hrvatskog prosjeka.

Dijelom ljudi, posebno koji imaju obradive površine, dio troškova za hranu kompenziraju vlastitom proizvodnjom, a stanovnici urbanog dijela Imotskog prepušteni su striktnoj štednji. Zbog toga i ne čude prazne imotske ulice, posebno u poslijepodnevnim satima, tijekom cijeloga tjedna.

Piše braco ćosić