
-Treba pripremiti zimnicu, uložiti. ‘Dolje se sve radi, držimo svinje, sadimo krumpir, povrće, radi se zimnica. Plaće su dva puta manje, ne može se kupiti novi mobitel, ali kad dođete kod mojih susjeda u Hercegovinu, kuća je puna hrane. Ako imamo velike dohotke, hrana nije bitna, ali kad cijene krenu rasti držite se onoga što je najbitnije. Hrana i energija."
Bijaše ovo izjava Ljube Jurčića nekadašnjeg ministra u Račanovoj vladi i sveučilišnog profesora na zagrebaškoj Ekonomiji,od prije neki dan koja je izazvala živo zanimanje javnosti. Kaže i sam Jurčić da su mu danima pristizale poruke,većinom pozitivnih predznaka,a on je,kaže,samo htio poslati poruku da se solidnije pripremimo za nastupajuću jesen i zimu jer stručnjaci raznih profila najavljuju neke turobne dane.
Dakako,da je cijeli povod ovome, drastično poskupljenje energenata ponajprije plina i naftnih derivata, a posebno električne energije. Hajde da se to na jedan način sa uštedom,boljom zimskom odjećom,neizlaženjem vani na zimu, kako tako može i kompenzirati, smanjiti troškove,no kako sa hranom,treba jesti. I nije Jurčić puno pogriješio kada se prisjetio kiseljenja kupusa i pripreme zimnice jer se upravo tu da uštedjeti, zimi ne izlaziti u trgovačke centre ili nekakve manje prodavaonice.
Jurčićeva izjava došla je čak i do biokovskog sela u općini Zagvozd smještenog u kamenu s kojega puca pogled na Biokovo. Na dohvat je ruke. A tamo u tom dijelu Zabiokovlja u polunapuštenim selima ostalo samo ono staro sa sedamdeset, osamdeset i više godina, jedva pokretno.A tko će njima kiseliti kupus,otići do Lidla,ili Kauflanda,tko će im donijeti spizu,Za grijanje,još kako tako,imaju ljudi svoje šume,pa se i pripreme sa ogrjevom,no treba jesti,toplo,zdravo,svaki dan.
-Ima taj Jurčić pravo,iako se u politici s njim ne slažem on je SDP, a ja sam ti desni, ali govori pošteno.Čovik je tu iz nama bliske Hercegovine,vidi se da se gojio na kiselom kupusu i zdravoj našoj hrani - veli nam Tomislav Bakota (67) koji sa svojom ženom Zlatom i još tri susjeda živi u zaseoku Bakote Karlušići.
Sve su to stariji ljudi,a nekada je živjelo tu i više od stotinu ljudi.No, to je neka druga priča. S Bakotama pričamo o pripremanju zimnice jer je to stara tradicija u brdskim predjelima Zabiokovlja. Tko će kad udare snjegovi i vjetrovi, konačno i gdje, odlaziti po hranu? Ono što pripremiš krajem ljeta, odnosno kad pokupiš to što si posadio, to ti je to.
- Mogli smo mi lipo sidit zimi na rivi u Splitu i pit kavicu. Imam u Splitu sina i kćerku, imam moja Zlata i ja di bit i ostat koliko nas je volja, ali triba svaki dan stavit ruku u džep i kupit spizu. A zašto kupovat kada u Bakota ima svega i još, šta je najvažnije, znaš da je sve to zdravo i čisto. Ali, eto, samo triba radit... I tako ti ja i moja Zlata umisto na Rivu ostadosmo na selu i u onoj škrtoj, ali zdravoj zemlji pripremili sve za zimnicu. I ne samo za nas dvoje, nego za sina, njegovu obitelj, ćerku i njenu obitelj i evo vidiš ostalo je da mogu i prodat,ali nije nevolja. Neka bude svega u kući - veli Tomislav i onda donese na stol i nastavlja priču:
- Sada Zlata i ja krećemo u pripremu zimnice. Ovdje su ti pomidori, pa paprika za ajvar, pa patlidžani i tikvice, mrkva zdravija od svega povrća. Pokojni ćaća i ja za vrime Jugoslavije smo dvi tone mrkve mogli proizvesti! U vrićama ima brašnA, oš od šenice,oš od ječma, pa onda ljutika koja se ukiseli... Za malo ćemo kiseliti i kupus isto naš tu iz Dubine, imamo rašćike koja je rodila i pored suše, pa kada je s onim suvim mesom spraviš diže te iz mrtvih. Fala Bogu ima pršuta,slanine, tamo po zidovima rešte su kapule, ima luka i to onoga ljutoga što liči sve. Kaže mi prijatelj da je niki dan u Splitu kupio luka i onda vidija da je doša iz Kine. A moj tu isprid kuće na deset koraka,zdrav ko dren. Onda ti imamo vina s mojih loza, kumpira.Malo ih je opatrnula suša,ali ih ima za cilu zimu. A da vidiš domaćeg fažola, bolan bi ga čovik moga jesti. A voća? Ove godine rodila trišnja pa Zlata napravila sokova i kompota,možeš cilu zimu samo to jesti. Krušaka sam sinu i kćeri poslao na kilograme,višanja bilo, oraha za orahovicu,onako prije ručka.Eto, što sam još zaboravio,siti me Zlate,upita Tomo svoju suprugu.
-A to ti je to,imaš meso,povrće,imaš deserte imaš vino, i to je to,veli Zlata.
I tako se u Bakota počela spremati zimnica za tri obitelji. Kada je trebali zasijati pšenicu njih dvoje odoše u doce oko kuće sijati, kada je trebalo saditi krumpir,papriku,fažol, rajčice,kupus,raštiku,mrkvu,podrezati loze u polju,sve to njih dvoje. Istina,kaže Tomo,pomogao je i sin,što je i normalno,ali sve je tu oko kuće. I prijatelj Čedomir Lizatović iz obližnjih Krstatica donio stajskog gnojiva kako i priliči, i eto ti zdrave hrane.
-Je,je prijatelju, to ti je to. Rekao sam ti,da sam moga siditi cilo proliće i lito na rivi u Splitu,uživat, fala Bogu imam u Splitu krov nad glavom,a onda ništa od ovoga bilo ne bi.Zato ti je moj savjet svima koji imaju iti malo zemlje: "Ljudi moji,eto kažu da iđu teški dani vidiš kakva je zaj….. situacija. A hrana ti je sve i- zdravlje i jelo.Samo malo daj pažnje i truda našoj ovdi zemlji i vratit će ti višestruko. I ne boj se za zimu,kada je zimnica osigurana,vele nam Tomislav i Zlata Bakota.