Zagora u zagvozdu ’Grmilo, sivalo, uvik se zvonilo po dvanajst sati, jer ako staneš, prekinio si vezu s pokojnicima’: u Zagori se duže od dva stoljeća njeguje nesvakidašnji običaj Piše Mladen NejašmićNoć, muk, tišina..., nigdje žive duše, samo taj sklad u tom mističnom procipu između svitova​ remeti dugotrajno brecanje zvona sa zagvoške crkvice Velike Gospe iz 17. stoljeća podno mista, a opet bliže Biokovu, naslućuje da smo “ugazili” u Mrtvu noć, noć između Svih svetih i Dušnog dana kada ovozemaljskim grobljima svoje noge “protežu” osvjedočeni sveci, a i oni koji će to tek postati. Dok se prvi iščuđavaju ...