Zagora - napuštena zemlja

Od polovine dvadesetog stoljeća, na djelu je opća depopulacija Zagore. U namjeri da proletarizira seljake koji su pred rat u velikoj mjeri bili odani Radićevu i Mačekovu HSS-u, Partija je pokrenula masovno iseljavanje iz zabrđa prema gradovima na obali: Splitu, Solinu, Kaštelima, Šibeniku...

Gdje je bilo industrije, bivši su poljoprivrednici ili stočari pronalazili posao, pa su s vremenom i njihove često brojne i siromašne obitelji doselile k njima. Kad je Split dobio Sveučilište, uslijedio je drugi migracijski val; u međuvremenu, tko nije otišao na more ili u veliki Zagreb, našao je posao u Njemačkoj i prekooceanskim zemljama.

Nešto kasnije, kad se uvidjelo da se s iseljavanjem pretjeralo i da će sve što je u snazi napustiti zaleđe, pokušalo se u manjim tvornicama ili dislociranim pogonima „Jugoplastike“, „Brodosplita“..., naći posla za lokalno stanovništvo. Pokušalo i uspjelo, a onda je došao rat i sve nevolje koje sa sobom nosi, a taj je prostor, kao toliko puta u povijesti, platio puno veći danak nego gradovi na moru.

Ljudske žrtve, uništavanje stambenog i gospodarskog fonda, progonstvo..., kao da nije bilo dovoljno zla, pa se na sav jad još nakalemila „pretvorba“ i „privatizacija“ u kojima su izgubljene tisuće radnih mjesta u Imotskom, Sinju, Drnišu, Vrgorcu i selima što ih okružuju. Naši dopisnici seciraju sumornu sliku današnjice, pričajući gorku priču o Zagori od osamostaljenja Hrvatske do ulaska u Europsku uniju.

Dalmacija koja nije na moru Ime Zagore se pogrešno poistovjećuje s Dalmatinskom zagorom, koja je gospodarsko - razvojni pojam, stvoren nakon Drugog svjetskog rata kao kontrast pojmu “Splitsko-trogirski industrijski bazen”. Taj naziv se u novije vrijeme počinje upotrebljavati i kao povijesni i etnokulturološki pojam za čitavo područje Dalmacije koje nije na moru, od rijeke Krke do Neretve, za oduvijek posebne sredine (Kninska krajina, Drniška krajina, Zagora, mućki kraj, Vrlička krajina, Cetinska krajina, Kliška krajina, Poljica, Omiška krajina, Imotska krajina i Vrgoračka krajina). Krajine su povezane uzdužnom cestom Knin - Sinj - Imotski - Vrgorac, izgrađenom 1807. godine. Zagora, u pravom smislu te riječi, obuhvaća područje od Vrlike i Drniša, preko Muća, Sinja i Imotskog do Vrgorca, a Dalmatinskom zagorom se smatra cijeli kontinentalni dio Dalmacije.

Ikavica na kršu Zagora je oko 150 kilometara dugim planinskim pojasom odvojena od mora. Taj planinski niz čine Kozjak (780 m), Mosor (1339 m), omiška Dinara (864 m), Biokovo (1762 m) i Rilić (1160 m). Za Zagoru je karakterističan štokavsko-ikavski govor kao i u susjednoj Hercegovini, te krš i golet.