Ljubica Vrdoljak, šefica je Operativne službe "Čistoće" i bez lažne skromnosti, simbol te gradske firme.
Uvijek je bila na usluzi i raspoložena za sva pitanja, a na svoj rođendan, 9. rujna, službeno odlazi u zasluženu mirovinu. U srijedu (jučer) joj je bio zadnji radni dan što nam je bio odličan povod da se s njom posljednji put susretnemo u sjedištu komunalne tvrtke kod Karepovca.
Prva žena "Čistoće" od danas je na godišnjem odmoru nakon čega odlazi u mirovinu, a u "Čistoću" je stigla 20. svibnja 1974. godina na mjesto nadzornice.
- Cijeli svoj život provela sam u Operativnoj službi. Došla sam kao nadzornica, a zadnjih 20 godina sam na mjestu direktorice Operativne službe.
Kada sam prvi put došla, bili smo najgora firma u Hrvatskoj s daleko najnižim primanjima. Stalno smo imali otvorene natječaje na koje se nitko nije javljao, a kada sam svojim kolegama rekla da vjerujem da će "Čistoća" biti atraktivna firma, gledali su me s nevjericom, ali danas smo mi sve to ostvarili. Moj nekakav cilj da od najgore firme postanemo skoro prvi komunalci u Hrvatskoj smo postigli - s osmijehom nam govori Vrdoljak, dodajući kako je uz rad u tvrtki tijekom zadnja dva desetljeća usporedno "gurala" i politički angažman uz pomoć kojeg je shvatila koliki utjecaj ima politika na funkcioniranje gradske firme.
U Gradsko vijeće prvi put je ušla prije 20 godina na HDZ-ovoj listi i, kako kaže, vrlo brzo je pohvatala konce. Ponosna je što njezin politički angažman nije prouzrokovao višak ljudi kroz političko zapošljavanje i kadroviranje.
- Kad malo razmišljam, strahujem što će se dalje događati. Proteklih dana dolazile su mi kolege i pitale me što će biti s tvrtkom kad odem, što me začudilo, jer ne može firma biti samo jedan čovjek. Ali, oni su mi rekli kako sam uvijek bila ta brana da se ovdje ne može zaposliti osim ako "Čistoći" ne trebaš. Vjerujem da će "Čistoća" i dalje imati dovoljno snage da se tome odupre.
Trenutno je najveći problem što sada nema prva četiri čovjeka tvrtke, nema glavnog direktora, nema vodećih ljudi Tehničke službe i Zajedničkih službi, a s mojim odlaskom ni Operativne službe. Greška je to politike, jer se davno nije riješilo pitanje prvog čovjeka, a ja samo strahujem da politika ne bi odlučivala i o ostala tri čovjeka - smatra dugogodišnja čelnica.
Uvijek je, kako ističe, svojim radnicima naglašavala kako sve što rade mora biti potkrijepljeno "papirom". Kao direktorica Operativne službe morala je raditi s velikim brojem ljudi, a nas je zanimalo kako je sve to uspijevala koordinirati.
- Morate znati raditi s ljudima i poznavati njihov mentalitet, jer kad to znate nije problem donijeti odluku. Možda sam bila stroga šefica i rukovoditeljica, ali sam uvijek nastojala biti pravedna. Ono što sam uvijek izuzetno poštovala su ljudi koji su zarađivali svoju plaću i bili dobri radnici.
Nastojala sam se izboriti da radnici iz osnovnih djelatnosti imaju najveće plaće jer su upravo oni nositelji firme. Jednostavno, što bi radile prateće službe da ne funkcionira osnovna djelatnost. Moji radnici znaju da sam uvijek bila borac za radnika, ali isto tako i da je neradnika slijedila kazna. Kod zapošljavanju su svi dobili dvije iste rečenice. Prva je bila da moraju zaraditi svoju plaću, a druga da im preporuka neće pomoći da ostanu i napreduju već da se to samo svojim radom postiže - iskreno će skora umirovljenica.
Svojim najvećim postignućem tijekom 45 godina rada u komunalnom sektoru smatra disciplinom u Operativnoj službi i objedinjavanjem firme na jednoj lokaciji:
- Kad sam došla bili smo na sedam lokacija, i to u iznajmljenim prostorima. Moja ideja je bila da "Čistoća" bude na jednom mjestu i svoj zadnji cilj ostvarila sam prelaskom kompletne firme u naš prostor ispod Karepovca.
Postoji li nešto za čim žalite tijekom svog radnog vijeka?
- Željela sam dočekati zadnjeg direktora u mom mandatu, ali nisan uspjela i mislim da je to veliki propust aktualne politike, bez obzira što sam i ja dio nje. Voljela bih da sam ga upoznala kako bi mu mogla prenijeti barem dio svog iskustva, ali ovako "Čistoća" ostaje obezglavljena. To je za firmu jako loše, da sam ja tako u životu radila, grad bi bio pun smeća - zaključuje Vrdoljak.
Njezina obveza i odgovornost je bila da imenuje zamjenu za vrijeme svojega godišnjeg odmora i za to razdoblje odabrala je kolegu Antu Perkovića, aktualnog "Čistoćina" poslovođu u centru grada, ali hoće li je i službeno naslijediti na dužnosti, još ne zna:
- Uvijek ću biti na dispoziciji i telefonu svim ljudima iz tvrtke ako ima treba moj savjet. Znaju da na mene uvijek mogu računati i da ću biti tu za njih da im pomognem koliko mogu.
Rođena Bitelićanka tijekom posljednjih godina, kako kaže, slobodnog vremena nije puno imala, ali sada će sve to nadoknaditi.
- Imam knjiga koje sam počela čitati i nikad nisam dovršila. Sada ću imati vremena za to, za kuhanje koje obožavam i, najvažnije, za svoju obitelj. Imam i vrtal od 20 kvadrata u kojem uvijek ima nešto za raditi. Posvetit ću se sebi i svojim najmilijima - za kraj će Vrdoljak dodajući kako u struci neće preuzimati nikakve dodatne aktivnosti, ali je aktualna vlast ipak imenovala za predstavnicu Grada u Upravnom vijeću Lučke uprave gdje bi trebala provesti još dvije godine.
Politički put: od Tuđmana preko Pašalića do Plenkovića
Ljubica Vrdoljak se u politiku prvi put uključila 1989. godine kada je postala članica HDZ-a. Nakon izbornog sabora na kojem je Ivo Sanader preuzeo kormilo stranke, istupila je iz HDZ-a. Nakon toga je bila među osnivačima Hrvatskog bloka – pokreta za modernu Hrvatsku koji je predvodio Ivić Pašalić. Na izborima za Gradsko vijeće 2009. ušla je kao nositeljica nezavisne liste, a potom se vratila korijenima i HDZ-u.