StoryEditorOCM
ZadarKOLONA SJEĆANJA

’Život ide dalje, ali na ovaj dan... Škabrnja stane’

Piše M. Kalajžić
18. studenog 2026. - 18:29
Skabrnja, 181126. Obiljezavanje 35. obljetnice Dana sjecanja na skabrnjske zrtve u Domovinskom ratu.Jure Miskovic/Cropix
Prati slobodnadalmacija.hr na Googleu

Škabrnja 18. studenoga 2026. Točno je 35 godina od stradanja tog ravnokotarskog sela u zadarskom zaleđu u Domovinskom ratu, u ratnom zločinu srpskog agresora u kojemu je ubijeno 55 civila i 25 hrvatskih branitelja, a još ih je šestero stradalo od mina iza rata.

Uporna kiša natapa korake do Ambara, dijela Škabrnje gdje je toga kobnog jutra 1991. počeo napad pripadnika Jugoslavenske narodne armije (JNA) i srpskih paravojnih postrojbi, uz potporu avijacije i trideset tenkova. Nakon što su izvršili topničko-pješački napad na Škabrnju, počeo je masakr u selu, jedan od najgorih u Domovinskom ratu. Mještani su se tijekom napada sklonili u podrume, a onda su prisilno izvedeni vani nakon zauzimanja sela, odvođeni su sa strane i ubijani, neki su prije ubojstva bili i mučeni, neki i pregaženi tenkovima iako je značajan broj bio starijih osoba. Osim Škabrnje, stradalo je stanovništvo i obližnjeg Nadina, gdje se također odigrao sličan ratni zločin.

Došao je i ministar turizma i sporta Tonči Glavina kako bi iskazao poštovanje prema žrtvama Vukovara i Škabrnje te svim žrtvama Domovinskog rata. Podsjetio je da su u obrani Hrvatske sudjelovali ljudi iz svih njezinih krajeva, iz iseljeništva, ali i strani dragovoljci.

– Posebno je važno vidjeti da iz godine u godinu ne opada broj ljudi koji dolaze odati počast žrtvama Škabrnje i Vukovara. Naprotiv, taj broj raste – primjećuje Glavina, dodavši da je očuvanje sjećanja na poginule jedna od najvećih odgovornosti prema budućim generacijama.

Tu je i potpredsjednik Vlade i ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković koji naglašava da je zajednička odgovornost svih čuvati uspomenu na žrtve, ali i istinu o stradanjima u Škabrnji.

– Važno je da Škabrnja živi ne samo danas, u našim sjećanjima, nego svakoga dana. Naša je zadaća graditi bolje društvo i bolju Hrvatsku, svjesni žrtve koja je podnesena ovdje u Škabrnji, u Vukovaru, ali i diljem naše domovine tijekom burne i teške prošlosti – poručuje Butković.

I gradonačelnik Zadra Šime Erlić podsjeća da je 18. studenoga dan posvećen žrtvama Škabrnje i Vukovara te svim nevinim životima izgubljenima u Domovinskom ratu.

– Danas se prisjećamo svirepih zločina koji su ovdje počinjeni i života koji su tragično prekinuti. To nikada ne smijemo zaboraviti, posebno zbog mlađih generacija, kako bi znale na kakvim je temeljima stvarana naša država – kazao je Erlić. Dolazak brojnih građana iz različitih dijelova Hrvatske, unatoč nepovoljnom vremenu, ocijenio je snažnom porukom zajedništva.

- Za nas koji smo iz Škabrnje i okolice ovo je posebno potresan dan. Sjećamo se trenutaka provedenih u podrumima, straha i pokušaja izlaska iz Škabrnje. No, danas nas veseli vidjeti obnovljenu Škabrnju, mjesto u koje se vratio život. To je naša najveća pobjeda. Važno je da se zlo koje se tada dogodilo nikada više ne ponovi – s dozom optimizma će župan Josip Bilaver.

Netko naglas komentira da je, kiši i nevremenu unatoč, ove godine u Škabrnji možda najviše ljudi u povorci sjećanja.

Prošlo je 35 godina od stradanja Škabrnje i Vukovara. Dojam je kao da je Domovinski rat u Hrvatskoj tek lani završio. Ili da nikada i nije okončan. Pa ipak, Škabrnja je danas lijepo, obnovljeno selo. Kuće i okućnice su već davno razminirane, izgrađena je velika crkva, zgrada općine, obnovljena je škola s igralištem, asfaltirane su ulice, izgrađeni nogostupi, zasađene su masline, svugdje raste voće i povrće, podignuti su staklenici, sve je puno života, mladih i djece. Ali to lijepo selo ne može pobjeći od mučne prošlosti, barem ne može na ovaj datum.

Kiša ne prestaje niti dok se formira kolona sjećanja koja će istom ulicom kojom su prije 35 godina tenkovi gazili ljude, krenuti prema spomen obilježju pored osnovne škole gdje je 1996. godine iz masovne grobnice ekshumirano 27 posmrtnih ostataka, među kojima i petero civila ubijenih u Zemuniku Gornjem. Nakon odavanja počasti kod spomen obilježja, povorka se premješta na služenje mise za sve stradale pred novu župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije, jer je stara u potpunosti srušena do temelja 28. siječnja 1992. tijekom okupacije. Potom će podno Središnjeg križa mjesnog groblja pored crkve Svetoga Luke brojna izaslanstva položiti vijence i zapaliti svijeće.

Jednu svijeću nosi i Josipa. Kaže da je iz Škabrnje. Stradali su joj toga jutra dida i baba, stričevi, puno rodbine, prijatelja... O tome su mi pričali roditelji, ja to ne pamtim, ali osjećam njihovu tugu danas, pa sam i ja tužna. Ma Škabrnja vam je inače vesela, a na današni dan... to je teško opisati. Kao da sve stane. Puno je mještana stradalo taj dan i svake nas godine 18. studenoga na to podsjeti. Sutra će biti novi dan i opet će se sve vratiti u normalu. Jer život mora ići dalje – kaže Josipa stežući svijeću u ruci.

Kiša polako prestaje, sa zapada probijaju zrake Sunca. Tmina se razbila, Škabrnja se opet budi.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
18. studeni 2026 18:30