Rijetki sretnici danas za kruh zarađuju od hobija ili barem od onoga što vole raditi. Kockice života posložene su drukčije, jedna struja vuče gore, druga dolje i na kraju se završi negdje između. Tijekom osnovne i srednje škole česte su radionice u kojima se anketama pokušava otkriti za što se u životu opredijeliti. Koji posao raditi, koji fakultet upisati, ali prvo koju srednju školu izabrati? I onda papir stavite pred nekoga od 13 godina kojemu je na pameti 457 drugih stvari, a ne to hoće li mu prosjek biti dovoljan da upiše nešto što ga ne zanima, ali od čega će eventualno moći dobro živjeti… U cijeloj toj konfuziji koju nose upisi mnogo je savjeta, ali baš nikada vam neće reći onaj najbitniji – slijedite svoje snove! Ma kakvi bili, vaši su, jer će kasnije možda biti kasno i grist ćete se cijeli život.
Svoje snove sanjala je, slijedila, a sada ih živi Barbara Fabijan (27). Ova mlada Zadranka odmalena je zaljubljena u ples. Premda ju je život prvo odveo drugim smjerom, pa sada završava međunarodno poslovanje, odvažila se na korak u kojem joj je hobi postao posao. Barbara je 2023. otvorila svoj plesni studio "Heelicious" u kojem podučava dva plesna stila: heels, odnosno ples u štiklama, te street jazz. Uz to se posvetila svojoj drugoj ljubavi te je 2025. otvorila Pilates reformer studio. Završila je fitness učilište za trenericu grupnih treninga uz glazbu, a nakon toga bila je na edukaciji za pilates reformer. Zadnje četiri godine educira se u inozemstvu, od Londona, preko Amsterdama do Pariza. Tako je Barbara sada sama svoj gazda, radi ono što voli, a u ljetnoj pauzi, dok čeka početak listopada, novu plesnu sezonu i nove polaznike, izdvojila je vrijeme te nam opisala kako je sve započelo.
– To je bila moja želja odmalena. Uvijek sam htjela ići na plesnu akademiju ili biti trenerica plesa, ali sam mislila da to u Zadru nikada neće biti moguće. Tek nakon što sam provela nekoliko godina u Zagrebu i ondje se educirala, shvatila sam da je to ipak ostvarivo, pa sam krenula čisto iz zabave. Sada je to preraslo u posao, no za mene to nikada neće biti klasičan posao, već čisti gušt. Htjela sam da i u Zadru vide ono što se radi u Zagrebu, jer ovaj stil plesa kojim se bavim ovdje nitko drugi ne nudi.
Može li se od toga gušta živjeti?
– Može, ha, ha.
Ogroman je podvig uz studiranje otvoriti nešto svoje, neki svoj posao, makar se radilo i o "guštu". Kakve su bile reakcije bližnjih u trenucima kad si odlučila pratiti svoje snove?
– Sve je bilo skroz pozitivno. Reakcije su bile predivne: "Hvala Bogu da si se konačno odlučila otvoriti ono što želiš". Moji najbliži su znali da volim ples više od bilo čega, pa su od samog početka bili puni podrške.
Pretpostavljam da su prve članice plesnih studija bile prijateljice i poznanice...
– Da, naravno. Sve je krenulo s djevojkama s kojima sam prije plesala i prijateljicama koje su me nagovarale da pokrenem nešto svoje. Zatim su nam se pridružile i druge cure koje su moj rad vidjele na društvenim mrežama, pa nas je sada ukupno 45. Podijeljene smo u skupine od 15 do 20 članica. Najviše imamo srednjoškolki, što je ujedno i najmlađa dobna skupina s kojom trenutačno radim, otprilike od 14 godina pa nadalje. S druge strane, imamo i žene starije od 40 godina, dok muškaraca trenutačno nema.
‘Femme Station‘
Sada već idete i na brojna natjecanja...
– Nedavno smo nastupile u Zagrebu na plesnom natjecanju "Femme Station". To sam već dugo željela jer to natjecanje pratim punih šest godina. Namijenjeno je ženskim koreografkinjama koje ondje mogu predstaviti sebe, svoj rad, plesačice i samu koreografiju. Ove je godine sudjelovalo nas desetak i to nam je bilo iznimno dragocjeno novo iskustvo jer je riječ o velikom događaju.
Odakle crpiš ideje za koreografije? Dogodi li ti se ikada da usred noći ustaneš iz kreveta kako bi iskušala ili zapisala neki novi pokret?
– (Smijeh). Da, ali najviše ideja zapravo nastaje u automobilu, s obzirom na to da glazbu uglavnom slušam dok vozim. Najvažnija je dobra pjesma, dok je preslušavam, sve nekako dolazi prirodno.
Svoje si prve plesne korake napravila u udruzi "Gesta"...
– Odrastala sam kao iznimno sramežljivo dijete, pa mi je bilo vrlo teško upisati se na bilo kakvu aktivnost. Trenirala sam plivanje, odbojku i gimnastiku, no oduvijek sam željela ples. Na njega se prva upisala moja mlađa sestra Nina. Gledala sam je na jednom nastupu, nakon čega sam mami odlučno rekla da se sada sigurno i ja upisujem. Tako sam krenula i ostala. Sa šest godina započela sam svoje prve korake u Plesnoj udruzi "Gesta", u kojoj sam plesala sve do odlaska na fakultet u Zagreb, gdje sam potom nastavila u Plesnom studiju "JazzElle".
Mladence sprema za prvi ples
Osim svega navedenog, držiš i privatne satove plesa te pripremaš mladence za prvi ples...
– Oni mi najčešće donesu pjesmu na koju žele plesati, ja osmislim koreografiju, a potom je zajednički prolazimo. Obično se nađemo pet puta po sat vremena. Neki parovi ne traže gotovu koreografiju, već samo žele da ih naučim osnovne korake. Bude tu i smiješnih situacija, padne i poneka svađica, no na kraju uvijek sve završi super.
Kako to izgleda, imaju li muškarci neki otpor prema plesnim koracima?
– Ma, muški su zapravo odlični. Kada shvate da mogu, budu jako dobri i zainteresirani.
Što bi poručila budućim mladencima, ali i svim ostalim muškarcima i ženama koji smatraju da imaju "dvije lijeve" za ples?
– Samo trebaju smanjiti predrasude prema plesu i opustiti se.
Misliš li da svatko uz dovoljno vježbe može postati solidan plesač ili u svemu tomu ključnu ulogu ipak imaju talent i plesačka "žica"?
– Uf... Smatram da svatko može plesati ako to dovoljno želi. Ako se trudiš i ulažeš u to sto posto sebe, onda je sve ostvarivo. Evo, imam djevojke koje nikada prije nisu plesale; došle su mi s 15 ili 16 godina i, naravno, na prvome satu nisu znale ništa, ali nakon cijele sezone ostvarile su izniman napredak. S druge strane, dakako da postoje i rođeni talenti kojima je sve to skupa mnogo lakše...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....