Za VK Zadar 1952 godina 2026. ostat će zlatnim slovima upisana u povijesne knjige kluba. Zadarski vaterpolisti po prvi su put u svojoj povijesti izborili sudjelovanje u europskom natjecanju, a do toga su došli osvojivši sjajno šesto mjesto u prvenstvu Hrvatske. U izravnom dvomeču protiv Medveščaka Zadrani su kod kuće slavili s 21:14, a onda su u zagrebačkom uzvratu izgubili s 15:13, no gol-razlika presudila je u korist dalmatinske momčadi. Tako će se na bazenu Višnjika sljedeće sezone igrati Europa. Za povijest!
Uz sjajne zadarske vaterpoliste redatelj ovog veličanstvenog uspjeha je Ivo Radetić (55). Šibenčanin sa zadarskom adresom koji je čitav život u vaterpolu. U Rijeci je završio Pomorski fakultet, gdje je paralelno radio s mlađim kategorijama, a igrajući u Portorožu, zajedno sa sadašnjim predsjednikom VK Zadar, Goranom Jovančevićem, krenula je ideja o podizanju zadarskog vaterpola na višu razinu. Jedno vrijeme svoju je najveću strast zamijenio brodom, a onda se vratio vaterpolu. Dugo godina radio je u omladinskom pogonu VK Zadar, a ovo mu je drugi mandat na seniorskoj klupi Zadrana. Povijesni.
- Emocije se još nisu slegle jer smo još u nekom zamahu. Imamo obveza i u mlađim kategorijama. Po povratku iz Zagreba već sutradan imali smo polufinalni turnir kadeta, dok mlađi kadeti i juniori još imaju svoje za odraditi. Još pripremamo i ove dvije završne utakmice sa Solarisom u borbi za peto mjesto. Tako da će, kada to sve skupa odradimo, doći taj neki mir i slegnut će se svi ti dojmovi i sve će sjesti na svoje.
Kako ste proslavili ovaj povijesni uspjeh? Je li bilo neko veliko slavlje?
- Nije. Utakmica je kasno završila i nismo imali gdje otići. Morali smo se vratiti nazad u Zadar. U autobusu nije bilo pjesme jer smo došli s dva kombija. U ovom kombiju gdje sam bio ja pričali smo o dojmovima, a pretpostavljam da je u onom drugom bilo veselije, ha, ha.
Zadar je u dvomeču s Medveščakom izborio povijesno šesto mjesto koje ga po prvi put vodi u Europu. Kako su protekle te dvije utakmice?
- Mi smo i prije nego što smo saznali da će nam protivnik biti Medveščak te dvije utakmice odredili kao najvažnije. Cijelo prvenstvo i sezona stali su nam u te dvije utakmice. U regularnom dijelu završili smo osmi, a oni peti. Kako se igralo jednokružno, oni su sve ključne utakmice igrali doma, a mi u gostima. Sama priprema bila je drugačija nego za ostale utakmice. Igrači su se mobilizirali, uključili su se svi u pripremu za te dvije utakmice. Cijelu sezonu funkcioniramo tako da ja s ovim starijim dijelom ekipe imam fantastičnu komunikaciju. Zajedno dorađujemo neke taktičke zamisli i nadopunjujemo se. Svi su uključeni u taj rad jer je moja vizija da svi moraju biti zadovoljni jer drugačije ekipa ne može funkcionirati. Vaterpolo nije profesionalan sport i onda, ako već tu radimo i mučimo se, onda da barem uživamo svi skupa. I tako je u toj utakmici energija bila fantastična i sve ono što smo zamislili i ostvarili smo. Pokušali smo napraviti nekakav šušur da dođe što više ljudi, da daju podršku ekipi, i to smo i ostvarili. Imali smo fantastičnu podršku u Zadru, a da ne govorim da je autobus navijača, popraćen s nekoliko automobila, išao i na utakmicu u Zagreb. Stvorili su takvu atmosferu da smo uživali u obje utakmice. Na kraju je odlučila ta gol-razlika, premda smo mi u uvodnom dijelu utakmice stvorili veliku prednost, no zbog nekih ozljedica i spleta okolnosti sačuvali smo ekipu kako bi bila spremna za ovo što slijedi.
Zadrani su imali fantastičnu podršku svojih navijača koji su se zaputili i na gostovanje u Zagreb.
- Nakon prve utakmice odmah je pao dogovor navijača da se ide za Zagreb. Imali smo mi već ove sezone u utakmicama s Jugom i Mladosti dobru posjećenost. Ljudi su to prepoznali, vole vaterpolo i rado dolaze na utakmice. Svakoga tko se bavi sportom to gane. Svakako je lijepo kada vidiš da netko zajedno s tobom živi i proživljava te trenutke i uspjehe. To je za naše igrače, posebno ove mlade, fantastičan osjećaj. Na taj način dobiju ohrabrenje i vjetar u leđa te se neke stvari puno lakše mogu odraditi.
Je li uoči sezone to šesto mjesto bio cilj ili se do toga došlo potpuno spontano?
- Je. Potiho smo se nadali ovome jer smo ove sezone skupili najbolju ekipu do sada. Tako da je želja bila osvojiti to šesto mjesto.
Napravljen je veličanstven pothvat, no još nije kraj.
- Utakmica sa Solarisom donosi jednu stepenicu više, znači peto mjesto. Šesto vodi direktno u Konferenciju, dok peto vodi u kvalifikacije za Eurokup. A ako se ispadne u kvalifikacijama, upada se u Konferenciju, tako da je to jedna stepenica više. Želja je da budemo na razini u obje utakmice i da damo sve što možemo u ovom trenutku. Najbitnije je da mi budemo zadovoljni kada sve to završi i da, bez obzira na rezultat, možemo reći da smo dali sve od sebe. I tako cijelu sezonu ulazimo u utakmice.
Tko je sve, osim vas i igrača, zaslužan za ovaj uspjeh? Tko trenutačno radi u klubu?
- Goran Jovančević je predsjednik kluba i što se tiče funkcionera to je to. Ja, uz ovaj dio što sam trener juniora i prve ekipe, imam i funkciju direktora. Što se trenera tiče, Petar Eškinja i Damir Bašić rade s mlađim kategorijama, a tu je i Noa Kuman. Dinko Jukić zadužen je za fizičku i kondicijsku pripremu, a imamo i fizioterapeuta Marka Štrbca.
Radetić je prošlo ljeto preuzeo momčad, a u kakvom su stanju tada bili igrači?
- Momčad je bila u dobrom stanju. Malo su, što se tiče psihološkog dijela, bili poljuljani jer su lani izgubili od Partizana, čime smo izgubili šesto mjesto u regionalnoj ligi. Iako su tada malo pali, ekipa je bila u dobrom stanju, što je najvažnije, i svi su željeli u novu sezonu ući s dodatnim motivom.
Što je vaš dolazak donio ekipi?
- Svi ovi domaći igrači koji igraju u Zadru kod mene su počeli s vaterpolom i pratio sam ih dugi niz godina kroz sve uzraste. Tako da smo zajedno imali i lijepih i gorkih trenutaka. Znali su što ih mojim dolaskom očekuje. Rekao bih da sam donio tu neku fleksibilnost i uključenost tih starijih igrača u neke odluke.
Vrijeme je da Radetić opiše svoju skupinu igračkih junaka.
- Mi smo spoj iskusnih i mladih igrača i tu odmah moram istaknuti da imamo uistinu sjajne mladiće. Oni su vrhunski i kao ljudi, ali još se izgrađuju. Ovi stariji također su na mjestu, uvijek su spremni pomoći. Dva najiskusnija su Peštarić i Babić, koji se nakon 12 godina vratio iz Francuske. Na golu je Anić, bivši reprezentativac, fantastična osoba, tu je i Domagoj Butić koji dolazi iz poznate vaterpolske obitelji. Naši senatori su Marin Jovančević i Roko Jurišić, oni daju taj domaći štih ekipi i uvijek su spremni podmetnuti leđa. Imamo tihog, mirnog diva od 205 centimetara, Žilića iz Makarske, uz ostale mlade dečke. Imamo baš dosta ozbiljnog potencijala, no na njima je da to svojim radom opravdaju, ne samo treninzima već i načinom života. Moja želja je pružiti mladima ono što je sport pružio meni.
Kakva je situacija što se tiče zadarskog vaterpola i financija? Mogu li igrači od toga živjeti ili moraju paralelno s treninzima raditi svoje poslove?
- Uglavnom se od ovoga ne može živjeti. Imamo neke igrače na zalasku karijera i njihovi financijski zahtjevi nisu kakvi su bili nekad, a što se ostalih tiče, oni svi rade. Nažalost, to je jednostavno tako.
Koliko je teško tako raditi i trenirati, kada igrači zbog poslova ili preskaču treninge ili na njih dolaze evidentno umorni od napornog radnog dana?
- Jako je teško. Imamo dva dečka iz Splita koji nisu cijelo vrijeme s nama, dolaze nam povremeno. Roko Jurišić ima svoju firmu, širi svoj biznis... Nije to sve lako ukomponirati s igračima koji rade, a jedan dio ekipe su i školarci. Mladost, Jug, Jadran, Solaris, Primorje i donekle Mornar imaju taj luksuz da su im igrači profesionalci. Zadar nije daleko od toga, ali... Mi smo uložili ogroman napor da se približimo tim ekipama i rezultatima smo to i uspjeli. A sada, na koji način ćemo dalje, to će diktirati financije.
Što nedostaje da se zadarski vaterpolo popne na još jednu stepenicu više?
- Sigurno nam treba popuna trenerskog kadra. To je broj jedan. Trebalo bi nam i malo više termina, evo sada se gradi otvoreno plivalište pa ćemo i to jednim dijelom riješiti, barem u jednom dijelu sezone. Da igrači imaju neka normalna primanja, koja ne moraju biti astronomska, od kojih će moći živjeti. Uvijek svi spominju financije, naravno, ali kada bi Zadar imao mogućnost nekog šireg izbora naobrazbe, znači fakulteta i sveučilišta. Imamo primjer Medveščaka koji svake godine dobije dva, tri igrača, takoreći besplatno jer mladići idu studirati u Zagreb. To se i nama događa, samo što nama svake godine dva ili tri igrača odlaze negdje drugdje studirati.
Plan i ambicije za sljedeću, povijesnu sezonu? Vi svakako ostajete na klupi?
- To još nije do kraja odlučeno jer sam ja ovo preuzeo na nagovor ljudi iz kluba, imali smo problem s trenerom. Još nismo sjeli i odlučili. Bit ću vam iskren; moja želja jednim dijelom je da ostanem, a drugim da se vratim u omladinski pogon jer i tamo imamo nekih određenih stvari i problema. Fali nas. Što se tiče ekipe za sljedeću sezonu, nadam se da će biti još malo bolja nego ove godine. I to je realno. Nadam se da je želja grada da Zadar bude u Europi jer je to jedna prepoznatljivost grada, od kluba do igrača. Te utakmice gledaju se diljem Europe i to je za naše dečke dobro da izađu vani, da ih se vidi i upozna. To je za jedan grad poput Zadra, koji se bavi turizmom, fantastična reklama, zaključio je Radetić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....