Zadarska odvjetnica dobila spor protiv Hrvatske pred Europskim sudom, kažnjena je zbog kritiziranja rada jednog suca!

Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu presudio je u korist zadarske odvjetnice Ivane Raspović, utvrdivši da joj je Hrvatska povrijedila pravo na slobodu izražavanja nakon što je kažnjena zbog kritika upućenih jednom zadarskom sucu tijekom sudskog postupka!

Raspović je kao punomoćnica zastupala stranku u parničnom postupku pred Općinskim sudom u Zadru. Nakon što je sud odbio tužbeni zahtjev njezine stranke, u žalbi je oštro kritizirala postupanje suca M. P., navodeći, među ostalim, da „sudac očito ne radi svoj posao“ te da je „to što sud slabo čita ili ne vidi oznaku u tužbi problem suda, a ne tužitelja“.

Zbog tih navoda sudac joj je izrekao novčanu kaznu od 3000 kuna (oko 400 eura) zbog vrijeđanja suda. Raspović je potom u žalbi na to rješenje nastavila kritizirati njegov rad, tvrdeći da ne postupa po predmetima, da ne obavlja svoj posao te da je zloupotrijebio svoje ovlasti. Zbog tih izjava kažnjena je s dodatnih 10.000 kuna (oko 1330 eura), a Županijski sud u Osijeku kasnije je tu kaznu smanjio na 4000 kuna (oko 530 eura).

Njezinu ustavnu tužbu odbio je Ustavni sud, ocijenivši da je ograničenje slobode izražavanja bilo razmjerno cilju zaštite autoriteta i ugleda sudbene vlasti. No Europski sud za ljudska prava zauzeo je drukčije stajalište.

Sud je utvrdio da su izrečene novčane kazne predstavljale miješanje u pravo odvjetnice na slobodu izražavanja. Iako su bile propisane zakonom i imale legitiman cilj zaštite autoriteta pravosuđa, ključno pitanje bilo je jesu li bile nužne u demokratskom društvu.

Prema ocjeni Europskog suda, domaći sudovi nisu uzeli u obzir cjelokupan kontekst spornih izjava. Riječi zbog kojih je kažnjena iznesene su u žalbenom postupku, u okviru zastupanja interesa stranke, dok su kasniji navodi bili dio njezine obrane u postupku protiv izrečene kazne.

Sud je posebno naglasio da se radilo o internoj komunikaciji između odvjetnice i žalbenog suda, a ne o javnim istupima. U presudi se ističe kako sudovi, kao i druge javne institucije, moraju biti podložni kritici i preispitivanju te da je potrebno razlikovati oštru kritiku od uvrede.

Iako su izjave odvjetnice bile oštre i zajedljive te sadržavale ozbiljne primjedbe na rad suca, Europski sud zaključio je da su bile usmjerene na izražavanje nezadovoljstva vođenjem postupka i njegovim trajanjem, a ne na osobno vrijeđanje. Takav način izražavanja, kada se odnosi na funkcioniranje pravosuđa, uživa zaštitu slobode izražavanja zajamčene Konvencijom.

Sud je razmatrao i visinu izrečenih kazni te zaključio da one nisu bile razmjerne legitimnom cilju zaštite autoriteta sudbene vlasti, osobito imajući u vidu zakonski raspon kazni od 500 do 10.000 kuna. Pritom nije bilo odlučno to što Raspović kazne još nije platila, budući da su joj formalno izrečene i ostale pravno izvršive. Europski sud stoga je zaključio da miješanje u njezino pravo na slobodu izražavanja nije bilo nužno u demokratskom društvu te da je Hrvatska povrijedila članak 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Raspović nije dosuđena pravična novčana naknada. Sud je ocijenio da samo utvrđenje povrede predstavlja dostatnu satisfakciju za eventualnu neimovinsku štetu koju je pretrpjela. Presuda je konačna.