Zadarska oda o parkingu ljeti je najpjevaniji hit. Pjevuše ga domaći ljudi kojima s usana silaze kreativni stihovi dok istražuju postoji li pokoje slobodno mjesto na koje bi ugurali svoj automobil. Oda o parkingu popularna je i iza tipkovnica, gdje se ispod ponekih tekstova portala ili nekakvih Facebook grupa “pjevuše” raznorazne dogodovštine vezane uz parking. I one su daleko najpopularnije ljeti, kada se na ionako podkapacitirane ceste i parkinge sjate turisti sa svih krajeva svijeta.
I dok je jedan dio pučanstva opčinjen sezonom jer od nje godinama bere plodove, drugi je užasnut i već im je dosta svega. Naravno da će se sada naći dežurni mudraci s mišlju “kome smeta, nek‘ se seli”, i tako u krug… Nikada ne može biti svima po volji, to je jasno.
Problem je što je odavna zadarski turizam izgubio onu “elitnu” notu. Do toga je pretežno doveo manjak sadržaja i ekspanzija apartmana pa tako sada zadarskim ulicama i plažama obitavaju turisti raznoraznih kultura ponašanja.
I baš su zanimljiva sorta ti turisti. Kada već dođu u preskupi, ali bezsadržajni Zadar, zašto su “škrti” dati još 80, ili nešto više, centi za parking? Sve su češće scene, posebice u večernjim satima, kada automobile stranih registarskih oznaka vidimo parkirane nasred pločnika, gdje roditelji s bebom u kolicima ne mogu proći pa moraju kao kamikaze izaći na cestu kako bi prošli i došli, npr. do svog stana. U svome gradu!? Isto je s ljudima u invalidskim kolicima. Poneki turisti odvaže se na korak u kojem parkiraju i nasred ceste jer, eto, noć je, a oni su istražili kako je to cesta s manjom koncentracijom prometa, dok “pauci” navečer ne rade… Sada dolazimo i do onoga što je sve češća pojava, prouzročena dostupnim internetskim istraživanjem. Turisti vrlo lako posežu za kvartovskim parkinzima koji su besplatni. Pa se nakon kraćeg istraživanja radije zapute u pronalazak besplatnog parkinga u “vrši”, npr. Velebitske. Jer bolje to nego dati 2,5 eura za javnu garažu koja je udaljena 200 metara od istog kvartovskog parkinga, a udaljenost do krajnje točke – centra grada – jest ista. I Poluotok godinama muku muči s tim problemom. Istini za volju, tamo je sve manje besplatnog, kvartovskog parkinga, no i dalje postoji, i dalje domaći i strani “ratuju” tko će prije “mukte” parkirati svog limenog ljubimca. Sada je taj trend, zbog masovnog turizma, sve izraženiji i u ostalim dijelovima grada. Na prvoj liniji su Branimirova obala i Voštarnica, ali znaju turisti i za kutke Relje, Kolovara i ostalih dijelova grada. I sve to kako bi za tri sata šetnje starom gradskom jezgrom uštedjeli oko 2 i pol eura. A s druge strane preplatit će famoznu pizzu cut ili neki suvenir.
Kako jedno vuče drugo, tako npr. XY žena koja je radila popodnevnu smjenu mora napraviti minimalno tri kruga oko kvarta kako bi konačno uspjela parkirati, doći doma nakon naporne smjene i zagrliti djecu, ako već nisu zaspala. I kasnije, dok je stavljala sušiti robu na balkon, vidjela je kako po tri skupocjena auta (a za platiti parking nemaju?) dolazi skupina turista, dok je jedan, prije negoli su krenuli, uredno obavio malu nuždu po zidovima zgrade… To je samo jedan primjer koji se svakodnevno događa na zadarskim ulicama. I sljedeće ljeto će ponovno.
A domaće i dalje “tko šljivi”, jer ljeti je glavna parola “ugrabi što možeš”. Zato je za dobar dio zadarskog stanovništva ljeto postalo najmrže doba godine jer kada se pogledaju u ogledalo, u njemu vide strance u svom gradu. Strance bez sadržaja. Strance zaglavljene u velebnim gužvama na cesti. Strance koji ulicama svog grada prolaze u slalomu. Strance koji preplate svaku nabavku “spize” u trgovini. Strance kojima je šalica kave u kafiću postala luksuz. Strance koji možda ne mogu sve to niti doživjeti jer ih je auto iz, npr. Poljske zagradio pa ne mogu izaći s parkinga. I svakako strance kojima je pun kufer toga da su stranci u svom gradu…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....