- Ljudi, jeste li čuli? "Lati“ su zabranili koncerte u osmom mjesecu.
- Kojoj "Lati“? Koji koncerti?
- To ti je kafić od Duje Stanišića kod Četiri kantuna. Zabranio mu je Erlić.
- On mu je dozvolu i dao, pa je red da mu je i uzme.
- Zašto su mu zabranili?
- Zato što je svaku drugu večer tamo bila policija.
- Je, ali, kako sam pročitao u novinama, Duje nije ništa zgriješio.
- Ja ne kužim zašto ti vjeruješ novinarima.
- A ja ne kužim tebe. Zašto o tome govoriš kad sve što o tome znaš, doznao si iz novina?
- Ajte vas dva u neku krasnu stvar! Što se dogodilo?
- Stanari su svaki dan zvali policiju, slali prijave na sve strane. Smeta im buka. U dva su navrata goste kafića gađali, neki kažu kamenjem, neki jajima i krumpirima.
- I što je onda bilo?
- Ništa. Ispada da Duje nema nijednu prijavu. Ni od policije, ni od inspektorata, ni od komunalnih redara. Sve je radio u skladu s dozvolama, pravilima i zakonom.
- Pa zašto onda ne smije raditi koncerte u osmom mjesecu?
- Jer je tako, na temelju izvješća policije, odlučio gradonačelnik.
- Isti onaj Erlić koji mu je dao dozvolu?!
- Zašto Erlić onda nije zabranio koncerte i svima drugima na Poluotoku koji rade isto što i Duje? I imaju iste dozvole od gradonačelnika?
- Zato što Duje nije HDZ.
- Evo ga sad, odmah gura politiku!
- Nego što? Nemoj biti naivan. Pogledaj te druge kafiće. Svi su ovako ili onako povezani s HDZ-om.
- Misliš kao ona "Ledana“?
- Nego kako. Drugi imaju još više prijava zbog buke, ali šute i dobivaju što trebaju. Duje je bio u politici i uvijek je bio kontra. Sad se na njemu pokazuju mišići.
- Nemoj, molim te, trovati ovaj grad takvim svojim izmišljotinama. Zašto bi Erlić to radio samo Duji?
- Zato što može. Kao što rade svih ovih trideset i nešto godina. Sve što rade, rade zato što mogu. Ali svoje uvijek štite.
- Meni je problem što je ta „Lata“ tamo uopće otvorila. Kako su to mogli dozvoliti?
- E, to je prvo pitanje. Nije Duje kriv što koristi ono što mu po zakonu pripada. Kriv je onaj tko je postavio takva pravila igre. A to sigurno nije Duje.
- Za to su odgovorni gradonačelnik i gradska uprava. Erlić, konkretno.
- Nemoj tako. On je jučer došao. Nije ni on sve mogao u godinu dana promijeniti.
- Ali je promijenio ono što njegovim kumpanjonima s bazena odgovara. A tko s njim i s njima nije u talu, taj je prošao kao Duje.
- Nemoj govoriti gluposti. To nije istina.
- Da nije istina, onda bi iz istih razloga kao i "Lati“ Erlić svima drugima na Poluotoku ukinuo dozvolu za koncerte uživo. Jer se na sve te kafiće žale susjedi, odnosno stanari Poluotoka.
- Meni je jučer baš rekao jedan iz HDZ-a da ne može živjeti od onoga što se događa ispred "Barrela“. I sve je o tome obavijestio Državni inspektorat.
- Znači, nije kriv Duje, nego sustav koji je postavio pravila igre. A to su Grad Zadar i država.
- Kako Duje nije kriv? Znao je gdje otvara lokal i da se tamo ne može ponašati kao da je usred Ravnih Kotara. Oko njega su same kuće i stanovi domaćih ljudi. Trebao je lokal prilagoditi ambijentu. Došao je zadnji među ljude koji tu generacijama žive i napravio im pakao od života.
- Na to je trebao misliti onaj koji je pisao pravila. Onaj koji mu je dao dozvolu.
- Ali ni oni to ne mogu tek tako promijeniti. Ako ugostitelj ispunjava uvjete, moraju mu izdati dozvolu. I onda dobiješ ovo što imamo – da je svaki kafić potencijalno i noćni klub.
- Zato što u Zadru, petom gradu u Hrvatskoj i navodno turističkom centru, nemaš noćni život. Nema zabave. Iza jednog sata gosti mogu komotno ići leći. A mogu i prije toga.
- To je zato što grad nema turističku strategiju. Turizam se zadnjih trideset godina razvija stihijski. Niti ima mjesta za zabavu, niti ima plaže za kupanje.
- O tome da ni ne govorimo. Tek to je sramota nad sramotama.
- Stani malo. Pa uredili su ono kupalište između bazena i Kolovara.
- Aha. Napravili su rivu ka‘ da je u Gaženici.
- Nekad si imao "Baštu Beograd“ i "Saturnus“, a sad imaš dva ajme-majko noćna kluba za sve skupa sto pedeset ljudi.
- Ne znam zašto se mi onda zovemo turistički grad. Niti goste možemo zabaviti, niti se imaju gdje okupati. A ako hoće otići na večeru, ogulit će ih samo tako. Običan sendvič – deset eura. Dvije medice i malo točenog piva – četrnaest eura! Cijene su nam otišle do neba.
- Nije to do ugostitelja, nego do dobavljača koji su digli cijene.
- Da je moja baba muško, zvala bi se...
- Ne pričajte gluposti! Kod nas je kao i kod svih. Nismo mi ništa posebno.
- Točno. Nismo. Ako hoćeš na dobar koncert, sjedneš u auto i odeš u Šibenik. Ako se hoćeš dobro zabaviti, sjedneš u auto i odeš na Zrće. Ako se hoćeš okupati, sjedneš u auto ili na brod i odeš u Petrčane ili na Dugi otok.
- Sad si stvarno pretjerao. Okej, nije idealno, ali nemoj pretjerivati.
- Ne pretjerujem. Samo kažem da oni koji bi trebali, i koje za to masno plaćamo, zadnjih trideset godina ništa ne rade da se ove stvari promijene. Uvijek trube iste gluposti, prodaju PR maglu, bace malo šminke pred sezonu, a na kraju sve ostane isto.
- Nemaju ni ideje ni muda za napraviti promjenu. I neće ih imati sve dok im se ne dogodi pokret otpora stanara Poluotoka. Dok ne krenu noćnim posudama zalijevati goste po ulici i terasama lokala. Kao što su radili u Španjolskoj pa su se vlasti dohvatile pameti.
- Tamo kafići rade do ponoći i nema nikakvih dozvola za koncerte uživo u starim dijelovima grada. Ovo kod nas je podilaženje pojedincima zbog zarade, zato što nema prave alternative za noćni život grada. Kad bi to ukinuli, Zadar bi ljeti izgledao kao samostan, a ne turistički grad.
- Sad si rekao pravu stvar. Zabavni centar! A di?
- Neka stare Jazine pretvore u veliku diskoteku.
- Drži me, ovom ću kretenu iz Splita glavu razbiti!
- Ja bih tamo od Fontane do Punte Bajlo sve nasuo i napravio plaže, šetnice s restoranima, beach barovima i noćnim klubovima.
- Pa bi ih ovi iz Arbanasa gađali bombama!
- Na redu je, kažeš, gradska uprava. Oni to trebaju riješiti.
- Slažem se. Ugostitelji koriste ono što im je netko omogućio i tako će uvijek biti. Svatko želi zaraditi.
- Dok se naš Šime oko toga odluči, ako se ikad i usudi nešto po tom pitanju napraviti, proći će još ohoho ljeta. Otići će i ono malo ljudi što još živi na Poluotoku.
- Tada će svi doći na svoje, a mi ćemo živjeti u Zadarlandu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....