Emilija Kokić i Miljenko Kokot obožavaju život u Zadru, no ona priznaje: ‘Otkad smo se doselili, imam veliki problem‘

Emilija Kokić i Miljenko Kokot prije dvije su godine zagrebačku adresu zamijenili zadarskom. Danas ne skrivaju zadovoljstvo odlukom da život nastave u gradu u kojem se, kažu, gotovo sve može obaviti za svega petnaest minuta.

Od kuće do mora, čamca ili maslinika – sve je nadohvat ruke. Upravo ta dostupnost svakodnevnih sadržaja, uz mirniji ritam života, za njih predstavlja najveću vrijednost života u Zadru, piše HRT.

„Sjednem u čamac i za petnaest minuta već sam na moru. Do maslinika mi također treba petnaest minuta. Iz zagrebačke perspektive to mi je i danas nevjerojatno“, kaže Miljenko.

Navike iz metropole teško nestaju

Ipak, godine provedene u glavnom gradu ostavile su svoje navike. Emilija priznaje kako još uvijek kreće na odredišta ranije nego što je potrebno.

„Otkad smo se doselili, imam jedan veliki problem – svugdje dolazim petnaest minuta prerano. Navikla sam na zagrebačke gužve, semafore i potragu za parkingom, pa i ovdje krećem kao da će me sve to dočekati“, govori kroz osmijeh.

Grad u kojem je bicikl ozbiljna alternativa

Luka Gerlanc/Cropix

Zadar danas broji nešto više od 70 tisuća stanovnika. Drugi je grad po veličini u Dalmaciji i peti u Hrvatskoj, a iako nije potpuno pošteđen prometnih gužvi, osobito tijekom turističke sezone ili u vrijeme najvećih dnevnih opterećenja, svakodnevica je ipak znatno jednostavnija nego u većim urbanim sredinama.

Stanovnici ističu da je grad dovoljno kompaktan i ravan da se velik dio dnevnih obveza može obaviti biciklom ili pješice. U vrijeme kada nema ljetnih gužvi, put od jednog dijela grada do drugoga često traje svega desetak minuta.

Ideja grada od 15 minuta postaje stvarnost

Koncept „grada od 15 minuta“ posljednjih je godina postao jedan od najpoznatijih urbanističkih modela u svijetu. Njegova je osnovna ideja omogućiti stanovnicima da posao, školu, trgovinu, liječnika, kulturne i sportske sadržaje mogu dosegnuti pješice, biciklom ili javnim prijevozom za najviše petnaest minuta.

Mnogi Zadrani smatraju da njihov grad već danas u velikoj mjeri ispunjava takve kriterije. Svakodnevne obveze obavljaju bez automobila, a šetnja gradom pritom postaje dio uobičajene rutine.

„Na posao idem pješice, s posla također. Kupovinu obavljam pješice, praktički sve tijekom dana mogu riješiti bez automobila“, kaže jedan od stanovnika.

Zvonko Pavić/Cropix

Kvaliteta života kao najveća prednost

U vremenu kada se sve više govori o održivim gradovima i zdravijem načinu života, Zadar mnogima predstavlja primjer kako blizina sadržaja može značajno utjecati na kvalitetu svakodnevice. Manje vremena provedenog u prometu, više vremena za boravak na otvorenom i jednostavnije obavljanje svakodnevnih obveza razlog su zbog kojeg koncept grada od petnaest minuta za brojne stanovnike nije tek urbanistička ideja, nego stvarnost koju žive iz dana u dan.