Godinama devastiran i zapušten – iako okružen osnovnom školom, s nekoliko srednjih škola i Sveučilištem – Kapetanski park, u središtu stare gradske jezgre, bio je pravo gradsko ruglo. Na igralište bez golova i bez koševa, raspuknuti asfalt pun pukotina, bez rasvjete, bez kamera, bez nadzora, bez ijednoga dječjeg sadržaja, a prepun šprica, igala i infektivnog bolničkog otpada kao narkomanskog “inventara" toga prostora, gradonačelnika Šimu Erlića i HDZ upozoravala je politička oporoba iz redova SDP-a i nezavisnih lista, koja je tražila barem temeljito čišćenje i sanaciju prostora, postavljanje rasvjete i videonadzora, uređenje igrališta (golovi, koševi, nova podloga), dječje sprave i sadržaje i redoviti komunalni nadzor.
– Kapetanski mora ponovno postati prostor djece, sporta i zajedništva, a ne simbol nebrige – upozoren je i ove godine gradonačelnik, koji je takve sugestije poslušao i dao da se, nakon deblokade proračuna, igralište uredi i opet otvori za korištenje. Nakon godina nemara, u lipnju je taj biser staroga Zadra opet zasjao u obliku novoga košarkaškog terena, koji je oslikan u sklopu projekta "Play in Color" američkog umjetnika Sheltona Hawkinsa. Obnovljene su i tribine, uređene okolne zelene površine i komunalna infrastruktura, te je prostor dodatno obogaćen postavljanjem novih koševa.
Iako je inicijativa za svaku pohvalu s obzirom na dosadašnje stanje, odmah treba postaviti pitanje je li Kapetanski park, kao "još jedno" košarkaško igralište, ipak najsretnije rješenje za budućnost ili zapravo još jedan promašaj.
Naime, na Sportskom centru Višnjik postoji veliki broj kvalitetnih košarkaških igrališta, a tamo se igraju i značajni, odlično posjećeni ljetni turniri. Kapetanski je u starom gradu možda jednokratno popunio prazninu koja je nastala nemogućnošću korištenja igrališta na Mornarici kao ljetne sportske pozornice, ali iskreno, teško je vjerovati da će se na Kapetanskom to igralište stalno koristiti s obzirom na to da je ipak zabačeno i neatraktivno većem broju korisnika i posjetitelja.
Prava namjena Kapetanskog bila je da postane ljetna scenska pozornica u okviru koje bi se čitav kompleks Citadele obnovio i uredio, nešto slično kao što je obnovljena poznata Tvrđava svetog Mihovila u Šibeniku, koja je postala svjetski poznata scena za glazbena događanja. Bila je to optimistična sudbina jedne od najljepših otvorenih pozornica u staroj gradskoj jezgri, koja kronično nedostaje Zadru u ljetnim mjesecima.
Grad Zadar raspisao je još 2015. godine natječaj za izradu idejnog urbanističko-arhitektonskog rješenja uređenja bastiona Citadela. Prva nagrada dodijeljena je slovenskim autorima Multiplan arhitekti d.o.o., koji čini projektni tim Aleš Žnidaršič, Katja Žlajpah, Urška Bertok, Kaja Todorovič, Vesna Vraničar i Matija Žerjav, za njihov projekt "Citadela perivoj kulture". Slovenci su Citadelu (i Kapetanski park) zamislili kao javni perivoj, ali s dodatnim sadržajima kulturnog turizma kakve do sada nije imao. Tu se prvenstveno mislilo na otvorenu scenu i gledalište za maksimalno 500 posjetitelja koja će omogućiti izvođenje kazališnih predstava i koncerata, ali i održavanje znanstvenih aktivnosti Sveučilišta, koje se nalazi u neposrednom susjedstvu, filmskih projekcija, promotivnih ili drugih komercijalnih događaja.
U sklopu ovog idejnog rješenja isplanirano je i povezivanje uređene Citadele s prostorom neposrednog okruženja, dvorištem Znanstvene knjižnice, Državnog arhiva i Pomorske škole, te čak povezivanje s obližnjim Perivojem kraljice Jelene Madijevke. Sve ono što je godinama bilo zapušteno.
Društvo arhitekata Zadar (DAZ), koje je vodilo taj arhitektonski natječaj, dalo je svoju procjenu projekta. Kad je dobiven natječajni rad, slovenski projektanti su na temelju tog natječaja kalkulacijom ponudili bitno višu cijenu od predviđene. I tu je zapelo jer Grad Zadar nije želio Slovencima isplatiti veći iznos od procjene, a s projektom nisu mogli u realizaciju jer to nisu dopustili njegovi autori. S tim što je tadašnja procjena od 18 milijuna kuna za uređenje bastiona Citadele 2016. godine sada sigurno uvelike puno viša.
O čemu se točno radilo? Natječaj je, dakle, provelo Društvo arhitekata s velikim konsenzusom za prvonagrađeni rad. Kad je trebalo ugovoriti izradu glavnog izvedbenog projekta sukladno arhitektonsko-urbanističkim uvjetima, prvonagrađeni autori rekli su da po cijeni koja je bila procijenjena u natječaju ne mogu to izvesti, odnosno da bi realna cijena trebala biti i za 30 posto viša od procijenjene. Sukladno Zakonu o javnoj nabavi, Grad tada nije pristao na to pa je sve zastalo, iako se projekt namjeravalo kandidirati za neki od EU fondova ili sufinanciranja iz državnog proračuna.
Od gradonačelnika Erlića zatražili smo očitovanje je li Grad odustao od kapitalnog projekta uređenja Citadele (i Kapetanskog parka) ili se projekt i dalje namjerava "gurati" te je uređeno igralište samo prijelazno "rješenje", ali odgovor nismo dobili. Kako neslužbeno doznajemo, pred projektom su se otvorili i neki dodatni izazovi jer se čitav taj prostor našao pod zaštitom UNESCO-a, a pojavili su se i neki novi konzervatorski uvjeti koji iznova preispituju neke elemente trajne prenamjene toga prostora. Istina, Kapetanski i u obnovljenom izdanju nije izričito prostor sportske namjene, tamo se i dalje mogu organizirati koncerti i festivali, igralište je lijepo uređeno, nije više mračno i zapušteno, a od cjelovitog preuređenja nije se službeno odustalo. Znači li to da se i dalje traga za rješenjem tog arhitektonsko-urbanističkog zadatka?
Gradonačelnik za sada šuti, dok se ljetni koncerti organiziraju, ali ne na Kapetanskom, nego u dvorištu palače Cedulin kod Turističke zajednice, na bedemima (Muraju), te ispred Muzeja antičkog stakla. Radi se o improviziranim pozornicama bez stalnih programa rada, a ne o stalnom scenskom prostoru s instaliranom pozornicom, rasvjetom, zvukom, gledalištem i popratnim sadržajima. Ne tako davno, na Kapetanskom se održavao i glazbeni festival "Derivat", ali je zbog otežavajućih zahtjeva i ograničavajućih uvjeta organizacije "protjeran" u zadarsko zaleđe.
Zadar je grad košarke, ali je i grad glazbe. Zadar ima puno košarkaških igrališta, ali ne i pozornica za glazbena događanja. Uvažavajući košarkaško nasljeđe, usuđujemo se reći da bi "potrošiti" izuzetan prostor Kapetanskog parka kao "još jedno" igralište bilo uistinu – šteta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....