Ogled Zadra i Cibone, u derbiju HT Premijer lige donosi nam i nazovimo to tako i „dvoboj” braće Drežnjak, stariji Dario je u zadarskom dresu , a mlađeg Matea ranije se prigrlilo u društvo „vukova”!
I nije ovo njihov prvi međusobni obračun pod obručima , već su u Admiral BET regionalnoj ABA ligi, vidjeli kako to izgleda biti na suprotnim stranama.
Koji su vas osjećali prožimali?
Dario: Iskreno, jako neobično, iako smo na treninzima u Širokom znali igrati jedan protiv drugo, ali ovo je bilo nešto posebno. Poklopilo se da to bude i derbi s Cibonom, onda je sve bilo posebnije.
Mateo: Zbivanja na parketu su bila takva da se nismo imali prigode sučeliti jedan prema drugome, odnosno, nismo čuvali jedan drugoga, pa je sve prošlo nezamijećeno. Ali unutarnji osjećaj je doista bio poseban. Želja ista, svjesni da ne možemo obojica do pobjede, ma koliko god se voljeli kao braća.
Dario je bio uspješniji gledajući učinak 9:5 u poenima, Mateo je s Cibonom uzeo pobjedu. Komentar?
Dario: Dao bih svoje poene Mateu, jer pobjeda mojeg Zadra je daleko bitnija od osobnog učinka.
Mateo: Sve je tu jasno, draže mi je što smo pobijedili i znam kako mi se brat osjećao nakon poraza.
Tko je kome prvi prišao nakon te sportske „ bitke”?
Mateo: Ne mogu se točno sjetiti, samo znam da smo dali jedan drugom ruku, u onoj situaciji kad igrači obje momčadi prolaze jedan pored drugoga.
Dario: Nikad nije lako kad izgubiš, ali je sportski pružiti ruku, koliko me sjećanje služi, dodirnuli smo se i prošli jedan pored drugog bez nekih velikih riječi.
Je li vam se dogodi situacija u kojoj se „izletite” s nečim iz svlačionice. Odate neku tajnu?
Dario: Ma kakvi! Koliko god da smo braća, ono što se događa u svlačionici i na treningu nije naša tema. Niti bi bilo pošteno prema treneru i suigračima!
Mateo: Kako obojica želimo pobijediti, taktika je zabranjena tema. Nema šanse ni riječi!
Košarka nije bio vaš prvi sportski izbor, nego karate. Zašto?
Dario: Nismo u to vrijeme odlučivali mi nego roditelji. Računali su kako ćemo se kroz karate brže razvijati u svakom smislu.
Mateo: Kao mali nije se nas ništa pitalo, odluka je bila na roditeljskoj razini. Nismo imali pravo na prigovor.
U konačnici nakon nekih pet – šest godina obojica ste se preselili na košarkaški parket?
Dario: Otac je poznavao neke ljude u KK Široki, rekli su mu neka mali dođe i onda na prijedlog tadašnjeg trenera nama dragog Ante Lončara, da mi bude lakše poveo sam i godinu dana mlađeg brata.
Mateo: Gledajući iz današnje perspektivne ne zamjeram bratu što me poveo sa sobom. Istina, odradio sam tri ili četiri treninga kao nogometaš, međutim, zima je učinila svoje, sklonio sam se u toplu dvoranu. Hvala bratu!
Jeste li razmišljali da igrate u istom klubu, ne računajući da se zajedno nosili dres Širokog?
Dario: Volio bih s Mateom igrati u istom klubu kad bi nam se tako nešto uspjelo poklopiti. Jer se jako dobro poznajemo u igri, razumijemo i čitamo što netko od nas ima namjeru napraviti u akciji.
Mateo: Poznajemo se dobro i možemo otvoreno reći ono što mislimo o igri, dok je to daleko teže dosegnuti s nekim kojim dijeliš isključivo svlačionicu i utakmicu, odnosno, trening.
Reprezentacija Hrvatske u jednom trenutku je obojici bila odredište. Iskustva?
Dario: Bio je pozivni turnir, putovali smo zajedno u Kinu. Reprezentativni okvir je san svakog igrača. Bilo mi je dobro ne samo
s Mateom nego i ostalima. On je prošao dalje, ja moram čekati svoju prigodu. I želja mi je da zajedno nosimo hrvatski dres.
Mateo: Izbornik Veljko Mršić je odlučio tako da ja idem dalje, uvjeren, kako ćemo se opet naći na istom reprezentativnom mjestu.
Kakve su prognoze za dvoboj Cibone i Zadra?
Dario: Pohvatali smo konce igre koje nam je ispleo novi trener i vjerujem da ćemo se uspjeti nametnuti Ciboni i uzvratiti im za poraz u Zadru.
Mateo: Istina, u zadnje vrijeme smo imali slabiji ritam, ali se nadam kako ćemo taj niz prekinuti baš protiv Zadra.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....