Stručnjak upozorava na širenje opasne bolesti među psima u Dalmaciji, može prijeći i na ljude...

Udruga "Eco Hvar" već godinama ukazuje na problem neodgovarajućeg držanja lovačkih pasa, pa čak i njihovo napuštanje krajem lovne godine i prije početka turističke sezone.

Naravno, to nije dobro za zdravlje životinja, pa ni ljudi, a ozbiljno ruši i imidž poznatog turističkog odredišta. Proteklih dana škojem se pronosi glas da je na tome području oboljelo nekoliko osoba od lišmanioze, dakle, opasne bolesti koja dolazi upravo s pseće populacije.

U Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije (NZJZ) zatražili smo podatke koliko je osoba oboljelo i na kojem području otoka, kada se bolest počela širiti, kako se ona prenosi i kakvi su simptomi te naposljetku kako se prevenira, liječi...

- Istina je da imamo potvrđenu lišmaniju u pojedinim dijelovima županije, ali za sada nema povećane pojavnosti na otoku Hvaru. Naime, u posljednje dvije godine imali smo tri slučaja, dva u Jelsi i jedan u Vrbanju, a među njima nije utvrđena međusobna povezanost.

Svi su slučajevi uobičajeno epidemiološki obrađeni, te su dati savjeti radi prevencije bolesti – odgovorila je doc. dr. Željka Karin, ravnateljica Zavoda.

Kuja Mala je na otoku Hvaru uginula od lišmanioze, kojoj je, kako se sumnjalo, uzrok bio u kontaktu s opasnim herbicidima

Privatni album

Međutim, Ante Udovičić, međunarodni kinološki sudac i voditelj uzgoja pasa u Kinološkom društvu Split, inženjer Ante Udovičić, kaže da je on čuo za pet slučajeva. Dakle, možda i u ovom slučaju postoji "crna brojka", možda nisu svi slučajevi ni prijavljeni, a i tri su previše, smatra on, s obzirom koliko je ta parazitna bolest opasna.

Što je najgore ona je nedovoljno istražena, za sada kronična i neizlječiva, pošast nalik na AIDS kod ljudi. Na bolest su najosjetljiviji psi koji često borave u prirodi ili spavaju na otvorenom, a papatači su ti, dakle, mali sitni gotovo nevidljivi komarci koji se hrane krvlju.

Oni su aktivni naročito u predvečerje, od 18 do 20 sati, a ako su prethodni sisali krv zaraženog psa i potom ubodu čovjeka od lišmanioze obolijevaju i ljudi.

- Znamo da se ranije govorilo da od takvih uboda najviše stradavaju djeca, a da laišmaniozni psi nisu opasni za reprodukciju pseće populacije. No, ja iz svog vlastitog iskustva mogu potvrditi da lišmaniozni psi pri parenju bolest prenose i na potomstvo.

Simptomi se manifestiraju kod štenaca i do godine dana starosti. Uglavnom, ono što se za sada zna je da od zaražavanja do pojave simptoma kod pasa može proći duže vrijeme, a to su povećani limfni čvorovi, slab apetit, mišićna atrofija, upala zglobova, pojačano pijenje vode i mokrenje – tvrdi naš sugovornik.

Udovičić dodaje da se bolest dijagnosticira prisustvom specifičnih antitijela u krvi, a prevenira manjom izloženosti pasa u predvečerje, zaštitnim mrežama protiv komaraca na boksevima... Pojedinci su skloni koristiti Aropurinol, lijek za dugotrajno liječenje gihta, koriste se još scalibor ogrlice, razni repelenti, bočice s naftom, snopići buhača, lavande...

Vivian Grisogono, žena koja je do sada spasila na desetke napuštenih pasa na Hvaru

Jelena Jakus

S bolešću se nije za igrati, ljudi najčešće predmnijevaju da se ona relativno lako sanira i liječi, međutim, ako se parazit začahuri pojavljuju se ozbiljni problemi s imunološkim sustavom, što u konačnici može imati i smrtni ishod. Pa eto, neka ljudi znaju, a mi smo u svezi s tim ipak dodatno kontaktirali struku.

- Jedan od globalnih izazova zaraznih bolesti su doista i lišmanioze kao sve prisutniji problem u brojnim zemljama svijeta, prvenstveno u Južnoj Europi, Africi te središnjoj i južnoj Americi. Prema navodima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), transmisivni oblik bolesti proširen je u više od 100 zemalja, s mogućim utjecajem na zdravlje gotovo polovice svjetske populacije.

Bolest se javlja u čovjeka kao opća, infektivna bolest (kala-azar) ili češće kao lokalizirana bolest kože i/ili sluznice (mukokutani oblik) – iznosi doc. dr. Diana Nonković iz NZJZ-a.

Najznačajniji "spremnici" tog uzročnika su psi, ali i različiti glodavci, lisice i mačke. Iznimno je značajna rana dijagnostika i liječenje oboljelih pasa, jer se tako sprječava širenje bolesti. Infekciju prenose nevidi, flebotomusi, papatači, odnosno njihove ženke kad sišu krv, ubodom u kožu domaćina.

žU narodu se te vrste dvokrilaca nazivaju i ne vidi jer su vrlo mali, ali imaju bolan ubod. U Europi su najviše zastupljeni u mediteranskim regijama, pa tako kod nas uglavnom na srednjem i južnom Jadranu. Klimatske promjene i globalno zagrijavanje pridonose širenju te, izvorno tropske, bolesti.

- Lišmanija, u lokalnom kontekstu, ostaje sporadična bolest, posebice u priobalnim područjima. Na području Splitsko-dalmatinske županije u posljednjih pet godina zabilježeno je 11 slučajeva kožne lišmanioze u ljudi, s najviše slučajeva - šest - u 2022. godini.

Od početka ove godine zabilježen je jedan slučaj ove bolesti. Papatači, kako sam već spomenula, predstavljaju ključnu kariku u lancu prenošenja lišmanije.

Ti dvokrilci često su neprimjetni ljudskom oku, ali imaju vitalnu ulogu u širenju parazita Leishmania među populacijom. Papatači su noćni, leteći insekti čiji su aktivni periodi uglavnom za vrijeme sumraka i noći. Oni se hrane krvlju, što ih čini vektorima za prijenos parazita između zaraženih i zdravih domaćina – rekla je doc. dr. Nonković.