Godinama su trogodišnja strukovna zanimanja bila u sjeni četverogodišnjih škola i fakulteta, kao da su rezervirana samo za one koji nisu imali drugog izbora. No posljednjih godina taj se trend počeo mijenjati. Sve više mladih prepoznaje da do sigurnog posla, dobre plaće i uspješne karijere ne vodi samo fakultetska diploma, nego i - kvalitetan zanat.
Najbolje to potvrđuju i ovogodišnji upisi u Strukovnu školu Vice Vlatkovića u Zadru, gdje je interes za trogodišnje deficitarne programe nadmašio sva očekivanja: električari, elektromehaničari, automehatroničari i monteri strojarskih instalacija ponovno su među najtraženijim zanimanjima!
Za svega 15 mjesta za elektromehaničare prijavilo se čak 167 učenika, za 20 mjesta montera strojarskih instalacija bilo je 149 prijava, dok je zanimanje automehatroničara privuklo čak 180 kandidata. Ukupno se za oko 180 mjesta u deficitarnim trogodišnjim programima prijavilo oko 560 učenika, a kroz sustav upisa iskazali su interes za čak 1.245 različitih programa.
- Moram priznati da smo iznimno zadovoljni. I prošle godine imali smo vrlo dobar interes za deficitarna zanimanja, ali ove godine to je doslovno eksplodiralo. Broj prijava bio je zaista impresivan i pokazao je da su mladi ponovno prepoznali vrijednost obrtničkih i tehničkih zanimanja. Nije to nikakvo iznenađenje. Svi danas znamo koliko dugo čekamo električara, vodoinstalatera ili nekoga tko će nam popraviti perilicu rublja ili neki drugi kućanski uređaj. Ljudi su postali svjesni koliko su ta zanimanja tražena i da se od njih danas može jako dobro živjeti – kaže ravnatelj škole Tihomir Tomčić.
Tržište rada danas šalje vrlo jasnu poruku.Upravo je to razlog zbog kojeg se posljednjih godina mijenja i način na koji roditelji i učenici gledaju na strukovna zanimanja. Sve više njih shvaća da kvalitetan zanat danas gotovo jamči zaposlenje odmah nakon završetka škole. Za razliku od većine četverogodišnjih programa, učenici trogodišnjih zanimanja vrlo brzo izlaze iz školskih klupa i ulaze u stvarni svijet rada.
- U prvom razredu praktična nastava uglavnom se odvija u školi, ali već u drugom i trećem razredu učenici šest, sedam ili osam sati tjedno provode kod poslodavaca. Dvije godine rade uz majstore koji ih istodobno obrazuju i pripremaju za posao. Ako je učenik motiviran, vrlo brzo postaje dio radnog procesa, a mnogi poslodavci praktički već tijekom školovanja traže svoje buduće radnike. Kod trogodišnjih programa ocjene nikada nisu bile najvažnije. Puno su važniji motivacija, interes i vještine. Bitno je da dijete želi raditi taj posao. Kada imate učenika koji dolazi zato što ga to zanima, onda je puno lakše razvijati njegove sposobnosti i pripremiti ga za tržište rada- kaže profesor Tomčić.
Iako bi zbog ogromnog interesa najradije otvorili još nekoliko razreda, to trenutačno nije moguće.
- Ljudi često misle da je problem u Ministarstvu ili kvotama, ali nije. Da tražimo još koji razred, vrlo vjerojatno bismo ga i dobili jer smo Regionalni centar kompetentnosti. Problem je prostor. Već sada naših 29 razrednih odjela jedva organiziramo u jednoj smjeni. Otvorimo li samo jedan razred više, morali bismo prijeći na dvije smjene.
Drugi problem još je ozbiljniji. Nije dovoljno otvoriti novi razred. Trebate imati i nastavnike koji će u njemu raditi. A gdje ćete danas pronaći inženjera koji će doći predavati u školu? Za sada uspijevamo, snalazimo se i kadrovski smo dobro pokriveni, ali za ozbiljnije povećanje upisnih kvota to bi bio velik problem- ističe ravnatelj ove uspješne zadarske srednje škole i naglašava kako pitanje strukovnog obrazovanja mora promatrati puno šire od samih upisnih kvota.
Iako Hrvatski zavod za zapošljavanje iz godine u godinu objavljuje preporuke u kojima jasno navodi koja će zanimanja biti najtraženija na tržištu rada, one se još uvijek nedovoljno odražavaju na upisnu politiku. Broj upisnih mjesta, smatra Tomčić, trebao bi u mnogo većoj mjeri pratiti stvarne potrebe gospodarstva. No, korijen problema, upozorava, seže puno dalje od srednjoškolskih upisa.
- Već godinama upozoravam da je jedna od najvećih pogrešaka u našem obrazovnom sustavu napravljena još 1995. godine, kada je tehnička kultura u osnovnim školama svedena na samo jedan sat tjedno. Djeca su tada izgubila priliku kroz praktičan rad otkriti imaju li sklonosti prema tehnici, strojarstvu ili elektrotehnici. Umjesto da nešto izrađuju, rastavljaju, sastavljaju i uče rukama, nastava je postala sve više teorijska.
Kad se sjetim svoje tehničke kulture, to je bilo nešto sasvim drugo. Izrađivali smo razne predmete, gradili kućice, obrađivali drvo i metal. Ja sam, primjerice, u školi napravio mali radio. Lemio sam elektroničke sklopove uz pomoć profesora i upravo sam tako otkrivao zanima li me taj svijet. Danas mnoga djeca nemaju priliku steći takvo iskustvo, a upravo se kroz praktičan rad najlakše prepozna talent i interes za neko zanimanje- objašnjava Tomčić.
Danas, kaže, mnoga djeca nikada nisu ni držala lemilicu u rukama.
- Upravo zato često ni ne znaju u čemu su dobra. Kako će dijete otkriti da ima talent za elektromehaniku ili strojarstvo ako nikada nije dobilo priliku nešto napraviti vlastitim rukama? Djecu danas previše vrednujemo kroz ocjene, a premalo kroz njihove vještine – poručuje Tomčić kojega zabrinjava I još jedan paradoks hrvatskog obrazovanja.
- Danas se svi čudimo što uvozimo velik broj stranih radnika. Nemam apsolutno ništa protiv tih ljudi. Vrijedni su i marljivi. Nekada su naši ljudi odlazili raditi u zapadnu Europu, danas radnici dolaze k nama. To je normalan proces. Ali rijetko se pitamo gdje su naša djeca i što je obrazovni sustav učinio da ih pripremi za zanimanja koja našem gospodarstvu doista trebaju.
Po njegovu mišljenju, upravo srednja škola mora biti mjesto na kojem će mladi otkriti svoje sposobnosti, razviti vještine i steći zanimanje od kojeg će jednog dana moći živjeti.
- Danas nije problem upisati fakultet. Problem je ono što dolazi poslije. Koliko studenata završi studij, koliko ih odustane, koliko ih se vrati kući i na kraju radi posao za koji se uopće nisu školovali? To su pitanja na koja bismo kao društvo trebali tražiti odgovore puno češće nego što to činimo danas- poručuje ravnatelja
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....