Žuroskop: Zlatna žlica kao nasljedstvo!

O tomu da se povijest i moda vrte u krug, samo s drugim sviračima i pjevačima, nalogodavcima i izvršiteljima, manekenima i pratećoj sviti, svakodnevno pjevaju i ptice na grani.

Nedavno smo ponovno mogli čuti onu čuvenu sintagmu: "Jest ćemo zlatnom žlicom!" Jer najave su kako postoji projekt koji će nas u svojem desetogodišnjem razdoblju odvesti u zonu spomenutog pribora za jelo.

I sve bi dobro bilo da se toga ne drže oni na vlasti i oni koji očekuju vlast. Ili, kad netko od njih prozbori na temu "zlatne žlice", slijedi ruganje, nesvjesni narodne uzrečice: "Rugala se bakra loncu, a oboje crni"!

Istodobno, narodu nije do plemenite žlice, nego više razmišljaju hoće li njome imati što zagrabiti. I onda mi na pamet pada priča iz davnina kad se jednoga barbu nikako nije moglo razuvjeriti da je "zlatna žlica" samo obećanje, odnosno ludom radovanje.

Opirao se rukama i nogama na spomen da bi morao nešto raditi, jer u starosti neće imati od čega živjeti. Ciljalo se na mirovinu, koju će, kako sada stvari stoje, također mnogi od nas dočekati "izlizanih gaća". I kad su ga napokon nagovorili da prihvati bilo što, našao se u neobranom grožđu.

Jer, oni koji nisu živjeli u zabludi zvanoj "zlatna žlica", na vrijeme su zgrabili svoje mjesto u paroli: "Tvornice radnicima"! Pa je nadobudni barba morao u ruku uzeti žlicu za vađenje pijeska, što se u to vrijeme držalo jednim od težih fizičkih poslova.

Od jutra do mraka bio je mokar od glave do pete, a za marendu nije bilo ni paštete! Tek je onda shvatio kako je godinama bio opijen "zlatnom žlicom" i kad se nekako dočepao mirovine, naručio je kompletan pribor za jelo izrađen od drveta. Zlatnu žlicu je, nažalost, ostavio nasljednicima.