Ljeto koje zapravo nije ni bilo u očekivanoj punini, polako izmiče, nestaje šušura, makar i onoga usiljenog, jer vremenske nepogode, mnogima su pomrsile račune, pa je nerijetko improvizacija bila pravi spas. Jedini koji su kroz cijelo turističko razdoblje iskazivali postojanost, osim oblaka i kiše, jesu “prodavači starih receptura”!
I uvijek pod istom egidom - Što su jeli naši stari?! Nema čega se nismo naslušali, načitali, nagledali, dok su oni s malom “ boljom guzom” i probali nešto od ponuđenoga. U jednom elitnom restoranu naletjeh na domaće lignje, koje istina, poodavno ležahu u zamrzivaču, ali su svejedno bile kudikamo primamljivije od japanskih.
Uz sve, kuharica se potrudila prirediti pozamašno iznenađenje, pa je spomenute glavonošce odlučila ne čistiti. Na prvi zagriz bilo je jasno kako se preračunala i da je unutra previše onoga čega ne bi trebalo biti. I kad je vidjela da nam ne ide baš nizbrdo upita: “Kako vam se čini moj recept”? Hoćete li nam otkriti tajnu - upitah. “E, neću”! I bolje - odgovorim te nastavim: “ Zadržite je za sebe ili je pohranite u bankovni ili neki drugi trezor, pa neka za sto godinu nasljednici vide kakva su g....na, kusali njihovi stari”!
Nije da se nisu trudili ni jadranski slastičari, njima je svaka kuna, pardon kugla, značila “nogu u gujicu”, pa niti pokušaji inspektora, kojih je bilo kao skakavaca, nisu omeli pospremanje ledenih kuglica u zlatnu škrinjicu. Neka se nađe za zimu! Globa za neizdani račun ionako je, slikovito rečeno, isto kao i “muva na slonu”! Jesu li nam kakav zgodan recept za izlazak iz gospodarske krize ponudili političari?
Nisu, njima je još godišnji i ne znaju za osobnu krizu, nije ih liznula nimalo! Tko zna, možda se i pohrane u trezor? Ili, bolje ne!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....