Žuroskop: Kakve li ironije, "Praznik rada"!?

Kakve li ironije, bliži nam se Praznik rada, a mi svakim danom bilježimo sve veći broj onih koji kartone "kucaju" na Zavodu za zapošljavanje, živeći u nadi da će se sutra za njih naći nekakav poslić. Mnogi, pak, svakog jutra odlaze na posao, rade i ne primaju plaću, pa svoje pravo na život nastoje izboriti sindikalnim prosvjedima. Ali, bez učinka!

Zapravo, radnicima nigdje ne cvjetaju ruže. I ne preostaje im ništa drugo nego ujutro rano obući se u trliš i zaleći preko tračnica u iščekivanju ili vlaka ili bušte. Ne moraju se brinuti za vlak, jer se željeznica kotrlja prema gašenju!

Od koga čekaju bušte? Pa njihov novi vlasnik je dojučerašnji portir Šime, koji je na vrijeme prepoznao pravi trenutak i pravu stranku odmetnuvši se u tajkune! Zna čovik!

I onda imamo nemali broj situacija u kojima u cijeloj obitelji radi samo baka, bivša profesorica na Ekonomskom fakultetu, koja bi trebala uživati u umirovljeničkim danima. Umjesto šetnje kroz prirodu, ona ispred javnog WC-a dijeli toaletni papir, jer uz "crkavicu" od penzije mora namaknuti koju kunu za "bolji život" ukućana.

I to visokoobrazovanih, koji su nakratko utjehu našli u 1600 kuna "pripomoći", koja, istina, nije ukinuta, nego je odgođena za neka bolja vremena.

Što će raditi do tada? Neki su po završetku teškog fakulteta u tubu za diplomu gurnuli bocu rakije da im se nađe pri ruci kad se vraćaju sa Zavoda. Ili... moraju čekati da se supruga Šime, predsjednica kućnog savjeta, smiluje i "zaposli" ih kao čistače skalina u zgradi. Jest, ona bi to rado sama oprala, ali zarekla se da će napokon uredno završiti srednju školu.

Jer, kontrole lažnih diploma polako se približavaju i njezinom kućnom pragu!