Kad se nekome ne radi ni pod razno, uvijek će pronaći “valjani” razlog za opravdati se ili pred poslodavcem, ili u kući, ili ako ih prijatelj pozove “nalivati ploču”! Nedavno je na jednom šaljivom portalu osvanula priča kako je dokonjak zakukao kad je čuo da su ga pozvali na posao. Zaključio je: “Ja dobio radno mjesto, a počinje lito!” Baš lipo od njega...
I, što je najgore, nije nikakva sprdačina u pitanju, nego sličica iz stvarnog života. I nije usamljen primjer one poznate: “Traži posao, a moli Boga da ga ne nađe!”
Žalosno je da se prigoda u pravilu ukazuje onima kojima je raditi i nešto zaraditi zadnje na pameti. Njihove misli idu u smjeru: debela hladovina, dvije mirovine, materina i ćaćina, škatula cigareta, tri kapućina i gledati kako se sa što manje truda pridignuti i odšetati do postavljenog stola.
K tomu, kad se dobro “nabubaju”, spremni su prigovarati da je riža prišla, da je soli više od potrebnog, da je bevanda pretopla! I tako idu dani...
Čak nisu vridni pripomoći, dati ruku svojim ukućanima, kamoli se dizati ujutro u šest i vraćati u šest popodne s posla. Koja tlaka, njihova je deviza! I svaki put, imaju izgovor kako ne bi radili. Pa i onda kad im se ozbiljno zaprijeti da će sutra ostati bez ručka, imaju odgovor: “Tko će po ovoj žegi dizati žlicu!”
Zamislite da im usrid lita ponudite da istovare šleper natovaren s petnaest metara drva za ogrjev. I pazite, na istima će se, kad se dovuče crna zima, grijati upravo ONI.
Razlog za odbijanje posla složili su mjesecima prije i uporni su u svojem obmanjivanju najbližih, uz tvrdnje: “Zar ne vidite da su drva trula i suha. Nisu pilana ni na miru koju bi tribalo. I nemaju pečat od šumarije!” Eto, sve im je reka prije lita!
DRAŽEN ŽURA
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....