Zdravko Ćurko: Komunisti su više brinuli o prosvjeti nego ovi danas

Zdravko ispred biste Franje Petrića  /Jure Mišković / CROPIX

Profesore Ćurko, vi ste ravnatelj matematičke gimnazije već 24 godine. I pradjed ste nedavno postali. Svi se pitaju kad ćete u mirovinu?
- Iskreno, malo sam zasićen, ali izdržat ću još godinu i pol dana. Kad su me birali, a bilo je to protiv volje politike, pitali su me do kad mislim biti ravnatelj. Rekao sam: do mirovine, kako vam to nije jasno? E, tako će i biti. Dogodine u rujnu napunit ću 65 godina i idem u penziju.

Kako ćete bez škole?

- Lako i lijepo. Škola je meni uvijek bila usputna zanimacija, iz hobija, već mi pomalo i smeta u drugim bitnim poslovima koje radim. Šalim se. Ali, imam unuke, praunuke, brod, prijatelje, 250 maslina. Škola je ustrojena, sad sam u fazi da ubirem plodove svog rada, tu i malo režim da se vidi tko je gazda. Ali ide to sve i bez mene.

Kako je bilo raditi u prosvjeti 1975. godine kad ste počeli, a kako danas?

- Siguran sam i mogu dokazati da su se ondašnji komunisti više brinuli o prosvjeti nego ovi danas. Evo vam primjer. U zadarskoj gimnaziji tada su falila dva profesora matematike. Isti čas se sastao komitet, oličenje totalitarizma, i doveo dva profesora. Ja sad molim da se mom profesoru informatike osigura neki smještaj, imamo momka koji je drugi na svijetu, a oni meni ni odgovorili nisu!

Znači, puno priče, malo rada?

- Osim vike i spina, nema tu brige za školstvo. Imamo malo pravih ljudi u prosvjeti. Pogledajte malo zadarske škole: sve najvažnije predmete predaju nekvalificirani ljudi. Što će nam kompjuter kad nemate ljude koji će vas naučiti da na njemu radite.

Malo je poznato da ste vi bili prvi ravnatelj škole u Kninu nakon Oluje?

- Od svih tih velikih Hrvata nitko nije htio u Knin jer se pucalo pa smo pročelnik Marinović i ja 11. kolovoza otišli tamo i ustanovili školu. Bio sam u Kninu 14 mjeseci i na najgori način osjetio nebrigu za prosvjetu. Nikako nisam mogao dobiti stan za svoje profesore, a bilo je na stotine praznih. Ali to su okupirali “naši” ljudi koji su te puškom tjerali. Tad sam shvatio da svaka vlast priča pričice i nije u stanju ništa napraviti.

Zdravko Ćurko i njegova kćer Višnja

Proljećar ste, bavili ste se politikom, bili jedan od osnivača zadarskog HDZ-a, a sada svoje kritike usmjeravate kroz SDP. Kako je došlo do toga?

- Istina je da sam bio među prvim HDZ-ovcima, ali cijelo vrijeme sam se trudio da ne uspijem. Nisam vam ja za politiku. SDP-u sam se obratio zbog karata za košarkaške utakmice koje su škole bile prisiljene plaćati. Želio sam raskrinkati taj nered. Kao i sve što se kod nas radi u ime naroda, Boga i Hrvatske, a zapravo je reket politike koja favorizira profesionalni sport u odnosu na prosvjetu. Takav poredak stvari najbolje oslikava ovo društvo. Živimo, zapravo, u samoobmanjujućem sustavu u kojemu se podilazi svijesti o tome kako smo najbolji i najljepši. A istovremeno, nikad nismo imali više vjernika, manje vjere. Više priče o pravu, manje pravde. Nikad nismo imali više navodne brige o prosvjeti, a gore školstvo.

PIŠe Ana VUČETIĆ ŠKRBIĆ

Tajni mobitel Sad imate 64 godine. Kažu vaši kako je krajnje vrijeme da nabavite mobitel. - Odat ću vam tajnu. Ja zapravo imam mobitel, ali nosim ga samo kad idem na more da mi supruga ne radi dramu. Mene je lako naći, svi znaju moju putanju. Što ću mobitel nositi u masline, kako bi onda čuo čoke dok pjevaju. Možda sam zadrt, ali tehnologija nas je usisala i bitno odredila u socijalnom odnosu. Meni je pravi odnos kad čovjeka gledam u oči.

Prof. Ćurko (s bradom) u studiju Radio Zadra prije 35 godina

Uvijek opozicija Zdravko Ćurko rođen je u Zadru 1946. godine. Po rođenju je, kaže, Kotaranin, ali po supruzi Ižanki bodul zadnjih 50 godina. Nakon pedagoške gimnazije upisao je studij povijesti i filozofije i dobio rektorovu nagradu. Poslije je upisao i sociologiju te dopunski iz marksizma. Dugo je bio v.d. ravnatelj jer se općinska skupština pobunila protiv njegova imenovanja. S početkom rata prijavljuje se kao dragovoljac. - Nikad nisam bio u partiji, uvijek sam bio opozicija, pa i sam sebi. Dugoročno se to pokazalo kao ispravan stav - kaže Ćurko. Oženio se jako mlad, već s 18, a godinu dana poslije dobio je prvog sina. Ima troje djece, unuke i praunuku. - Vrijeme prođe i onda shvatiš da si stari mladić. Ali neka, vjerujem u ljude i pored svih problema život je lijep.

Dramski amater Kako ste završili među dramskim amaterima? - Te 1974. su me potjerali iz škole, tri godine nisam radio. Ni na ulici mi se nitko nije javljao, osim 15 ljudi koji su bili u nemilosti kao ja. I tako sam se uključio u dramske amatere, trajalo je nekih desetak godina. Bila je to stvarno lijepa epizoda.