Zašto ‘pauk’ ne zalazi na Zoranićev trg?

Nepropisno parkirana vozila na Trgu  /Vladimir Ivanov / CROPIX

Ono što se događa mjesecima – ma što mjesecima, godinama – na prostoru ispred povijesnoga Trga pet bunara s nepropisnim parkiranjem automobila, besraman je primjer ne samo kršenja prometnih pravila i komunalnog reda (još bi bolje bilo reći građanske pristojnosti), nego i zoran primjer pravljenja većine građana budalama.

Na raskopanom i za sada nedefiniranom prostoru Trga Petra Zoranića, unatoč znaku ne samo zabrane parkiranja, nego uopće ulaska automobila, svakodnevno se parkiraju “izabrani“ sa svojim limenim ljubimcima.

Da bi se smjestili (da ne upotrijebimo koju težu riječ) na taj neveliki prostor koji se nalazi između konobe “Skoblar” i pizzerije “Pet bunara”, odmah ispred ne tako davno potpuno obnovljenog kulturno-povijesnog spomenika, “izabrani“ se trebaju prevesti preko jednog pješačkog prijelaza, očešati se o štekat s gostima spomenute pizzerije, te se pokraj spomenutog znaka zabrane ulaska provući automobilom na trg, te potom bezbrižno parkirati, najbolje odmah ispred ne tako davno obnovljene javne špine, ako kojim slučajem limeni dorat ožedni.

Ako tamo nema mjesta, ima uz, također nedavno obnovljeni, povijesni bedem, kao zgodan detalj na fotografiji zanesenog turista. Ako i ne ostane mjesta za prolaz pješaka, invalida i majki s djecom u kolicima, nema veze. Provući će se oni već nekako uz neuglednu žičanu ogradu raskopanog arheološkog lokaliteta. Glavno da su automobili “izabranih“ zbrinuti i na sigurnom. I da, naravno, pri tome ne plaćaju parkiranje. Jer nisu na obilježenom parkiralištu “Obala i lučica”, koje nedaleko imaju svoje urede i blagajne. A i “pauk” ih ne dira.

Ima posla za cijeli dan

Upravo je odnos specijalnog vozila za odvoženje nepropisno parkiranih automobila, od milja zvanog “pauk”, i prostora za “izabrane“ najviše obavijen misterijem. Zašto pauk ne zalazi na Trg Petra Zoranića, nikome nije jasno. Ne bi, doduše, ni mogao ući a da prethodno ne podigne prvi red “izabranih“, ali kad bi se odvažio, bilo bi tu posla za čitavo jutro, ostalo bi čak nešto i za poslijepodne.

I jučer se tako na Trgu Petra Zoranića nesmetano kočoperilo pet, šest “izabranih“ automobila, uz bedem još nekoliko, dva na obilježenom pješačkom prijelazu, a jedan je zamalo zatvorio i uzani prolaz prema trgu. Malo niže, niz Ulicu Bartula Kašića, s obilježenog parkirališta “Obala i lučica” ispod bivšeg Tehničkog školskog centra, “pauk” je u isto vrijeme, uz pojačanje još jednog policijskog vozila (nikad se ne zna!), dizao ukoso parkirana vozila koja su smetala prolasku pješaka.

S potpunim pravom! Ali zašto nakon ili prije toga posla nije svratio do trga staroga romanopisca, samo oni znaju. Možda mi nismo dobro vidjeli onaj znak zabrane prometa: vjerojatno je u njegovu krugu nacrtano − vozilo “pauk”. Na kraju ipak ostaje nejasno kako “izabrani“, za razliku od ostalih građana koji budalasto plaćaju parkiranje, a nerijetko i kazne, znaju da mogu parkirati na Trgu Petra Zoranića?

I da im nitko ništa neće: ni “pauk”, ni komunalni redari, ni “Obala i lučice”, pa čak ni policija? Građani se, plahi kakvi jesu, eto, boje i nećkaju pa plaćaju parkiranje, a “izabrani“ znaju da ga oni ne moraju plaćati. Odgovor je jasan: oni to mogu jer znaju nešto što mi ne znamo. Zato i jesu − “izabrani“.

mišel kalajžić