Zadrane bi vješali kad bi smeće bacili na ulicu

Unutar zadarskih gradskih zidina uvijek se vodilo računa o čistoći ulica. Isto tako, vodilo se računa da oni koji se ne pridržavaju pravila budu kažnjeni. Tako su u osamnaestom stoljeću postojale tri vrste kazni za one koji su bacali smeće kojekuda: bili su poslani u roblje za rad na galijama, ili su dobili kaznu bičevanjem, ili su, pak, završili – na vješalama.

Istodobno, žene koje su smeće i fekalije bacale kroz prozor, redari su čvrsto privezivali na stup srama. Ondje bi provele sat vremena, a oko vrata su nosile veliku ploču na kojoj je pisalo “Šporkulja”.

Ovo je, među ostalim, ispričao Zadranin Igor Černigoj, koji je napisao knjigu o povijesti čišćenja zadarskih ulica i trgova „Zadar je lijep koliko je čist“. Knjiga je tiskana u povodu šezdesete obljetnice tvrtke „Čistoća“ i predstavljena je u utorak u zadarskoj Gradskoj loži. „Čistoća“ je s radom počela 1. siječnja 1954. godine, a nakon prvog upravitelja Aleksandra Glavana, zadarskom „Čistoćom“ je kroz šest desetljeća upravljalo sedam direktora: Dominik Vučinović, Erminio Žodan, Tomislav Pavić, Mate Bilaver, Eugen Patrk, Dino Perović i današnji direktor Tomislav Ćurko.

Černigojeva monografija, podijeljena u dva dijela, upravo se u drugom dijelu bavi vremenom od osnivanja „Čistoće“ pa do današnjih dana. Tako se doznaje da je već ‘54. godine „Čistoća“ imala zaposlene pasolovce, djelatnike koje su građani nazivali ako bi im se izgubio pas. Posao pasolovca bio je da psa pronađe i vrati vlasniku.

Prvi dio monografije obrađuje stariju prošlost čišćenja zadarskih ulica.

- U povijesti Zadar nije bio ni čišći ni prljaviji od ostalih europskih gradova, ustvrdio je Černigoj. Ipak, unutar gradskih zidina bilo je stoke, a fekalije su se, kako u kućama nije bilo nužnika, izbacivale kroz prozor na ulicu.

Statut iz petnaestog stoljeća donio je građanima obavezu održavanja čistoće, najviše zbog sprečavanja epidemija. Vremenom je Poluotok podijeljen na četiri kvarta i svaki je imao svoj deponij. Čistači su postali plaćeni, pa je poznato da su 1785. godine Zadrani plaćali “sto šolada za održavanje čistoće grada”. Grad su tada mahom čistile jake, mišićave žene ili pak robijaši.

Lada Burčul
Snimio Jure Mišković/CROPIX

Je li Dabo za sve ‘kriv’? Nije poznato je li Filip Dabo, 23-godišnjak iz Novalje, ima saznanja da je upravo on u „Čistoći“ potaknuo ideju sustavnijeg proučavanja povijesti čišćenja zadarskih ulica. Dabo je 2010. godine, kao maturant zadarske Prirodoslovno-grafičke škole, bio na praksi u „Čistoći“ i zanimala ga je povijest odlaganja otpada. Tako je bio prvi učenik u Zadru koji je za završni rad odabrao temu „Otpad nekad i sad“, pa su podaci koje je prikupio zainteresirali njegove mentore u „Čistoći“. Vesna Đili, Dabina tadašnja glavna mentorica, suradnica je u izradi monografije „Zadar je lijep koliko je čist“, promovirane u utorak.