‘Triba otić prije nego kosti počnu škripati pri ulasku u čamac!’

- Naći ću nešto, ostat ću u upravi „Jadrana“, treba pustiti mlade ljude da rade, a ja ću im pomoći. Treba znati otići na vrijeme, prije nego što kosti počnu škripati pri ulasku u čamac. Brat Bepo mi je rekao da nastavim, misleći da neću moći bez veslanja, ali došlo je vrijeme, naći ću sebi neke nove sadržaje, kaže novopečeni umirovljenik Romano Bajlo.

- A što je ono bilo prije 11 godina? Zar tada nije bilo vrijeme za odlazak?

- Nije, prvo što sam pitao nakon toga moždanog udara je bilo „Hoću li moći raditi?“. Sada više ne pitam, znam da je gotovo. Tada mi je doktorica Mrđen spasila život.

Zanimljivo, bio sam u bolničkoj sobi s barba Tomom Amižićem, ocem zadarskoga stolnog tenisa, tako se namjestilo. Bajlo je veslao od 1963. do 1975. godine i s bratom Bepom bio peterostruki prvak države i olimpijac, a od tada je trener „Jadrana“ kroz čije je ruke prošlo oko 6000 zadarske djece.

Stvarao je 70-ak državnih reprezentativaca, njih 400 je osvajalo medalje na državnim prvenstvima Jugoslavije i Hrvatske, radio je sa 180 prvaka Hrvatske i 45 prvaka Jugoslavije, njegovi su veslači osvojili više od 15 medalja na prvenstvu Balkana, 15 medalja je palo i na svjetskim prvenstvima do 23 godine, u Zadar su stigle i tri medalje s juniorskih prvenstava svijeta.

-Prvi veliki trenerski uspjeh?

-Čovjek se najviše sjeća dobrih stvari i rezultata. Crvena zvezda je 1978. imala četvrti četverac svijeta, a mi smo došli i potukli ih na Adi Ciganliji! Te smo godine bili juniorski prvaci Balkana, šesti na svijetu. Godinu kasnije, na Bledu smo startali u svih osam disciplina i u svih osam pobijedili: nikada nitko to nije ponovio! A bio sam mlad trener.

-Koji je špijunirao Istočne Nijemce!

-Jesam, odlazio sam u Zaton kod Šibenika i špijunirao, skidao, gledao kako treniraju i kako veslaju. Kasnije smo „izmislili“ nešto što se zove „zadarski zaveslaj“. Naše je veslače lako uveslati, nisu energetski najjači, ali su tehnički besprijekorni, pa su pobjeđivali i puno jače od sebe. -Kasnije je krenuo „cirkus s osmercima“…

-„Jadran“ je 1994., 1998., 2002. i 2004. godine bio državni prvak s po tri osmerca, a seniorski nam je 13 puta prvak države i od toga deset godina zaredom! Ni to nitko nije ponovio, mislim da i neće.

Ponekad ti nije jasno kakve rezultate imaš, pa mora doći netko sa strane i to ti reći jer ti to što radiš postane normalno. A nije baš normalno da osvojiš medalju na Svjetskom prvenstvu s klupskim četvercom!

-Nagađa se da bi veslači mogli biti preseljeni iz Jazina?

-Ne bi bilo dobro. Klub je stariji od sto godina i uvijek je bio tu, pa neka i ostane. Zbog ove uvale smo imali tajnu lozinku: kada bih se na regati proderao „Jazine“ bio je to znak da moraš uprijeti do kraja i potopiti protivnika. Jazine su nešto specijalno, neka ostave veslače tu.