Prvi Hrvati koji gube stanarsko pravo

Po pravomoćnoj sudskoj presudi, Ivan i Nevenka Bojko uskoro će biti deložirani iz stana u Ulici Vjekoslava Maštrovića. Nakon tužbe Grada Zadra, presudu je 1999. godine potpisala sutkinja Općinskog suda Helena Zudenigo na temelju Zakona o stambenim odnosima s početka 90-ih i njegove odredbe da stanarsko pravo gube stanari koji duže od šest mjeseci nisu koristili stan. U nadležnim se službama gradske uprave nitko ne sjeća da je primjenom tog Zakona ijedan Hrvat izgubio stanarsko pravo, pa će obitelj Bojko biti prva kojoj će se upravo to dogoditi.

 - Žao mi je što smo Hrvati! Neki Srbi svoje stanove nisu koristili 15 godina, pa im sada država rješava stambeno pitanje, a nas se tjera iz stana u kojemu smo od 1976. godine živjeli moj suprug i naša dva sina, kaže Nevenka Bojko. U sudskim spisima stoji da su Bojkovi bili “odsutni i nepoznata boravišta”, pa im je po rješenju Centra za socijalni rad za zastupnika određena “starateljica za poseban slučaj” Sandra Kozina, diplomirana pravnica zaposlena u istoj onoj gradskoj upravi koja je Bojkove i tužila!

Žao nam je što nismo Srbi jer bi nam sada država rješavala stambeni problem - kažu Bojkovi                                                                                                   Jure Mišković / CROPIX

Ona je bila uredno pozivana na ročišta, ali se nija pojavila ili svoj izostanak opravdala, pa je glavna rasprava održana bez nje. Prvostupanjsku presudu je zaprimila u svibnju 1999. godine, a budući da nije izjavila žalbu, presuda je postala pravomoćna 15. lipnja 1999. godine. Na koncu, po mišljenju suda, Bojkovi su bili “uredno zastupani” i “nije im bila uskraćena mogućnost da raspravljaju pred sudom”.

 - Istina je da smo često bili odsutni, ali se nikada nismo odjavili s ove adrese i stalno smo dolazili. Moj je suprug bio radnik “Hidroelektre” i radio je u Austriji, a ja sam odlazila u Hercegovinu njegovati teško bolesne roditelje. Nakon njihove smrti ostala je baka stara 106 godina, pa je nisam mogla ostaviti na ulici. Osim toga, meni je odstranjen jedan bubreg, drugi je bio u opasnosti i morala sam se liječiti. Jedan mi je sin teško bolestan, i sada je u splitskoj bolnici, a drugi je 1991. bio ranjen i klinički mrtav, pa sam morala biti s njima, iznosi svoju priču Nevenka Bojko i dodaje da su joj sin Krešimir i suprug Ivan ratni vojni invalidi.

Za tih odlazaka, ključ stana imala je susjeda koja nam je potvrdila da svi u susjedstvu znaju tešku obiteljsku situaciju Bojkovih, koji su “u to vrijeme često dolazili u svoj stan i nisu zaslužili da im se ovo događa, a mnogi bi susjedi sve to potvrdili i na sudu”. Stan od 66 kvadrata nalazi se u nekadašnjim podrumskim prostorijama zgrade s četiri stana, u atraktivnoj gradskoj četvrti, u neposrednoj blizini Maraska parka.