Podsjetimo, ugovor što ga je 28. listopada 2004. potpisala bivša gradonačelnica Ana Lovrin s tvrtkom Gortan-Zadar oslobađa Gortan od plaćanja komunalnog doprinosa u visini od 6.577.688,65 kuna, a zauzvrat se Gortan kao investitor obvezao da će “o svom trošku izgraditi sve potrebne objekte i uređaje komunalne infrastrukture koji se financiraju iz komunalnog doprinosa”.
I to najkasnije do ishođenja uporabne dozvole za pojedini objekt, a na području cijelog obuhvata detaljnog plana najdulje u roku od pet godina.
Tako izgrađenu komunalnu infrastrukturu Gortan se obvezao, nakon pribavljanja uporabnih dozvola, prenijeti u vlasništvo Grada Zadra, no unatoč činjenici da je 90 posto objekata na TIZ-u već odavno izgrađeno i u upotrebi, do prijenosa vlasništva na Grad Zadar još nije došlo.
Bez nadzora i provjere vrijednosti radova
Troškove izgradnje komunalne infrastrukture Grad je inače procijenio na 8,143.475 kuna, pa je oslobađanje Gortana od komunalnog doprinosa u konačnici protumačeno kao dobitak za Grad.
Međutim, takav izračun nije prošao mišljenje nezavisnih stručnjaka, niti je bio obuhvaćen državnom revizijom za 2004. godinu, a nadzor nad izvršenim radovima i procjenu njihove vrijednosti nitko nije obavio.
U gradskoj smo upravi zatražili odgovor na pitanje zašto je potpisan aneks s Gortanom na još dvije godine kad nisu ispunjeni ni uvjeti iz osnovnog ugovora (prijenos vlasništva), ali nismo ga dobili.
Glasnogovornica Ivana Dadić samo nam je prenijela informaciju da je aneks na ugovor potpisan 26. listopada 2009., dva dana prije isteka petogodišnjeg roka, te da se njegovim produljenjem ništa ne mijenja za Grad Zadar.
Ali zato se mijenja za Gortan-Zadar, koji na TIZ-u ima velike probleme s prodajom stanova u zadnjoj izgrađenoj, najvećoj zgradi u obliku zmije. Značajan dio od preko 160 stanova u njoj Gortan je morao kompenzirati s brojnim podizvođačima radova koji ih sada, nakon pada tržišta, prodaju po gotovo upola nižoj cijeni.
Gortan, naime, za svoje stanove traži 2300-2700 eura po četvornome metru, a oni ih prodaju za 1400-1600 eura.
|
Politička protekcijaPriča o Gortan-Zadru i gradnji na TIZ-u klasična je tranzicijska priča o “uspjehu preko noći” politički sponzorirane tvrtke koja je dijelom u suvlasništvu bivših (Zdravko Galić) i aktivnih (Stanko Zrilić) političara, odnosno tajnih vlasnika. Dovoljno se podsjetiti na činjenicu da je Grad Gortanu dao, kao kompenzaciju za radove na okolišu zgrada POS-a, među ostalim, i dvije gradske parcele na TIZ-u površine 584 kvadrata, a potom i suglasnost da na njima započne gradnju. Tu je suglasnost Poglavarstvo, na čelu s Božidarom Kalmetom, potpisalo 14. listopada 2003., a nakon samo tri dana (!) Gortanu je izdana građevinska dozvola. Istog tog 17. listopada 2003. Gortan je na TIZ-u započeo građevinske radove. |
|
Pouzdani GalovićZbog sumnje da je kao gradonačelnica Zadra pri sklapanju ugovora s Gortanom pogodovala građevinskoj tvrtki, protiv Ane Lovrin je u lipnju 2006., nakon što je “Slobodna” otkrila cijelu priču, podnesena anonimna kaznena prijava. Lovrin je u to vrijeme obnašala dužnost ministrice pravosuđa, pa je istraga o njezinoj navodno spornoj ulozi završena i prije nego što je počela, zahvaljujući županijskom državnom odvjetniku Ivanu Galoviću, koji je i prije službenih rezultata istrage medijima prejudicirao da je “u slučaju ministrice Lovrin i Gortan-Zadra sve čisto”. |
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....