StoryEditorOCM
OstaloAKCIJA ZA STEPHANIE

Divna Zenić: Bravo, Zadre, imaš veliko srce

Piše PSD.
24. rujna 2012. - 21:13
Svaki bi punoljetan građanin, bez sumnje, znao nabrojiti nekoliko problema hrvatskog javnog zdravstva – od dugih lista čekanja, preko ilegalnog rada bolničkih liječnika u privatnoj praksi i usmjeravanja državnih pacijenata kod privatnika, gdje su uglavnom svi ljubazniji i imaju više vremena i razumijevanja, do toga da se zakinuti i obespravljeni pacijenti praktički nemaju kome požaliti i zatražiti zaštitu svojih prava...

Dobro, vjerojatno ne bi svi probleme dijagnosticirali jednako detaljno i istim redom, no posve je sigurno da bi se u definiranju onoga što traže od javnog zdravstvenog servisa u potpunosti složili – potvrdili bi kako očekuju da njihove tegobe medicinski djelatnici prepoznaju na vrijeme i zatim uspostave valjanu dijagnozu, te odrede odgovarajuću terapiju, u skladu s najnovijim medicinskim dostignućima.

Sve, po mogućnosti, uz toplu riječ i pokoji smiješak, pa i ozbiljniju psihološku potporu ako se radi o teškoj bolesti, i to bez traženja veza i nošenja kuverata ili nekih drugih “darova” osoblju. Naravno, mnogi bolesnici dobili su mogućnost ili su (rekli bi zlobnici) imali sreću dobiti takvu, pravodobnu i kvalitetnu zdravstvenu uslugu. Međutim, previše je i onih, i to uglavnom “običnih, malih” ljudi s teškim dijagnozama, koji su, da bi uopće dobili šansu za izlječenje, u borbi s liječnicima i administracijom, prisiljeni tražiti pomoć javnosti.

HZZO ne popušta

Posljednji takav primjer, koji je na noge dignuo cijelu Hrvatsku, jest slučaj petogodišnje Zadranke Stephanie Milda. Podsjetimo samo na nekoliko ključnih činjenica – djevojčica je rođena s rijetkom bolešću mozga, Arnold Chiarijevom malformacijom, zbog koje joj prijeti urastanje kosti u mozak i doživotna paraliza. Operirana je u Zagrebu, uz uvjeravanje kirurga kako je zahvat uspio jer je “uspio ukloniti malformaciju”. Međutim, tri druga liječnika, gomila nalaza i simptomi pokazuju da to nije istina. Stephanie može pomoći operacija u Chicagu koja, zajedno s potrebnim pretragama, stoji čak 300 tisuća dolara, ali iz HZZO-a objašnjavaju kako, prema postojećim propisima, ne mogu platiti zahvat i liječenje sve dok Stephanien liječnik za to ne da preporuku.

Roditelji su, dakle, mogli čekati i moliti se da liječnik i HZZO promijene mišljenje ili su, pak, mogli odlučiti da se neće predati, nego će poduzeti sve da pomognu svom djetetu. To su i učinili – pokrenuli su humanitarnu akciju kako bi prikupili novac za operaciju u Americi. I uspjeli su dići Hrvatsku na noge − apel u pomoć, koji je na početku krenuo uglavnom u krugu obiteljskih prijatelja, prerastao je u jednu od najvećih humanitarnih akcija u Zadru, ali i cijeloj državi. Priča petogodišnjakinje koja poručuje da “samo želi biti zdrava” dirnula je Hrvatsku i gotovo da nema osobe, poznate i nepoznate, koja, u skladu sa svojim mogućnostima, nije dala doprinos akciji.

Obitelj Milda dobila je podršku o kojoj nije ni sanjala i za Stephanie su, kako je objavljeno jučer, osigurana dva milijuna kuna za odlazak u Chicago. Vijest je velika i prekrasna, međutim, zdravstveni sustav ne zaslužuje da se njegova birokratska hladnoća istopi u toj sretnoj informaciji. Valja, stoga, podsjetiti na prošlotjedni odgovor HZZO-a obitelji Milda u kojem odbijaju njihov zahtjev za liječenje u inozemstvu, objašnjavajući kako nije podnesen na propisani način jer, kao što je već rečeno, “nedostaje ovjera liječnika specijalista iz ugovorne zdravstvene ustanove”.

Okrutna birokracija

Iz HZZO-a također roditelje male Stephanie podsjećaju na to da osiguranici koji su u inozemstvo otišli bez njihova rješenja nemaju pravo na podmirenje troškova liječenja. U redu, procedura je procedura i državna kuća zdravstvenog osiguranja mora je poštovati, ali ipak treba zagrebati malo ispod površine te odbijenice. Od roditelja malene Zadranke se, prema tom objašnjenju, valjda očekivalo da hodaju po bolnicama i mole kirurge da potpišu zahtjev za Stephanieno liječenje izvan Hrvatske (dok istodobno, valja opet podsjetiti, visokopozicionirani političari bez problema dobiju potrebne liječničke potpise za odlazak u najbolje svjetske centre).

I ako u tome ne uspiju, da se pomire sa sudbinom i gledaju vlastito teško bolesno dijete kako pati jer, eto, tko su oni da se protive proceduri zdravstvenog sustava, čija bi svrha postojanja, valjda, trebala biti da pomogne bolesnima. Zvuči okrutno, zar ne? Ali zar i nije okrutan onaj dio HZZO-ova dopisa u kojem se roditelji obavještavaju da, ako odluče uzeti sudbinu svoga djeteta u svoje ruke i sami dogovore liječenje u inozemstvu, nemaju pravo na naknadu tih troškova, uz birokratski poziv na kraju dopisa da svojim potpisom potvrde da su upoznati s tom odredbom, čime HZZO sa sebe skida odgovornost?

DIVNA ZENIĆ

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
07. lipanj 2026 22:53