Branko Silađin: Moji spomenici su svi originali

Mogu samo pitati koji elementi mogu postaviti pitanje i sumnju u originalnost, odnosno u kopiju, repliku ili plagijat. Je li to što je spomenik u obliku obeliska ili zato što je korišten inoks, kaže Silađin

piše Ivica Nevešćanin/EPEHA

Silađin nam je poslao fotografije svojih spomeničkih rješenja koja su izrađena u kombinaciji kamena i inoks čelika, kao dokaz da njegov obelisk u Jazinama nije kopija, nego originalni spomenik legitimnog autorskog izrazas

S arhitektom Brankom Silađinom, autorom prvonagrađenog rješenja za spomenik Pobjedi u Domovinskom ratu, razgovarali smo nakon što je zadarski gradonačelnik Zvonimir Vrančić zatražio od Ocjenivačkog suda ocjenu originalnosti Silađinovog rada budući da uvelike sliči njegovom rješenju iz 2008. za spomenik palim braniteljima u Samoboru.

Prije razgovora Silađin nam je poslao fotografije svojih spomeničkih rješenja u Samoboru, Plitivcama i Zagrebu koja su izrađena u kombinaciji kamena i inoks čelika, kao dokaz da njegovo obelisk u Jazinama nije kopija već originalni spomenik legitimnog autorskog izraza.

Gradonačelnik Vrančić je najavio da će Ocjenjivački sud i od vas tražiti očitovanje. Što ćete im odgovoriti?

 - Mogu samo pitati koji elementi mogu postaviti pitanje i sumnju u originalnost odnosno u kopiju, repliku ili plagijat. Da li je to što je spomenik u obliku obeliska ili zato što je korišten inoks. Spomenik u Jazinama i spomenik u Samoboru ni po obliku ni po interpretaciji teme nemaju ništa zajedničko. Mislim da je to jasno svakome tko je vidio ta rješenja. Razumijem da gradonačelnik postavlja pitanje jer ne poznaje te radove, interesantnije je kako je taj upit i od koga formuliran i postavljen.

Želite reći da netko namjerno želi diskreditirati vaš rad?

 - Ne mislim, i ne bih se upuštao u špekulacije, ali niz elemenata govori da ne postoji neka posebna tenzija koja bi vodila realizaciji ovog zadatka. Radove smo morali dovršiti uslijed ljeta, rok je bio 26. kolovoza, stigla su 34 rada što je impozantan broj, žiriranje započinje tek nakon mjesec i pol, izložba traje tri dana, daleko od očiju građana (na Višnjiku), a zasigurno je mogla biti održana u Loži. Na završnoj javnoj raspravi nije bilo ključnih ljudi grada da bi se sada postavilo pitanje originalnosti rada. Zar to ne navodi na misao traženja alibija da se ništa ne učini? Ne bih rekao da se tu radi samo o diskreditaciji moga rada.

Mislite da se unaprijed traži alibi da se vaše rješenje ne realizira?

 - I na to bih pitanje teško mogao potvrdno odgovoriti.

Krije li se možda “korijeni” optužbi u nezadovoljstvu zadarske javnosti vašim rješenjem za Muzej antičkog stakla kojeg ste, kao i rasvjetu mosta, dobili bez javnog natječaja? Ili, možda, u činjenici da ste u prijateljskim i poslovnim odnosima sa utjecajnim Miljenkom Domijanom i Nikolom Bašićem?

 - Mislim da su tenzije oko MAS-a nastale već i prije njegove izgradnje odnosno upitom da li je on uopće potreban? Treba li na tom mjestu? Te su se teze protezale kroz novine koje su gradnju interpretirale kao “rupu”, “bunker“, “kašun“ itd. Na kraju postavlja se pitanje zašto staklo, zašto ta boja. Moje obrazloženje i interpretacija volumena koji nije kuća na bedemu, već uz bedem, je jasna i čitljiva i čini mi se da ju polako prihvaćaju i stanovnici grada, dok do sada nisam čuo ni jedno negativno mišljenje od posjetilaca grada.

A povezanost sa Domijanom i Bašićem?

- Ne vjerujem da su to razlozi. Možda su u Zadru prisutne određene tenzije prema nekim autorima, ili zato što je natječaj dobio netko sa strane, ali moram priznati da to ne razumijem. Zadar je postao centar kvalitetne arhitekture u Hrvatskoj, a kome to smeta stvarno ne znam. Iskreno, to me previše ne muči jer će vremenom sve doći na svoje mjesto. Ne mislim da sam nekritičan prema svome radu, ali smatram da su ovi moji radovi u redu.

Obelisk je svevremenski Ne bih se usudio procjenjivati cijenu spomenika, ali u svakom slučaju znatno je manja od komunalnog i urbanog uređenja uvale Jazine, što bi trebao biti jedan od ključnih razloga uređenja tog prostora. Stvara se vrlo kvalitetan novi urbani prostor ključan za rješenje cijeloga gradskog prostora i odnosa prema gradu. Veličina, materijal i forma predstavljaju spomenički, ali i urbani znak s jasnom namjerom da bude svevremenski, trajan i lako održiv - kaže Silađin za svoj obelisk.