Nakupilo su dugova prema vodonoscu “Zrmanja” iz prijašnjih godina, teškom je mukom dio dugova podmiren pa brod već nekoliko dana ipak vozi vodu na Silbu, Molat i drugdje - što znači da će otočna žeđ bar nakratko biti utažena. Koliko dugo - tek će se vidjeti.
Primjer otočne bezvodice klasični je primjer nesustavnog i lošeg rješavanja važnih problema u Hrvata. Prijevoz vode brodom s kopna na otoke jednostavno je preskup, a visoku cijenu plaćaju i otočani i država, znači porezni obveznici.
Ideje o bušotinama
Što se zapravo dogodilo i zašto nekad dostatne otočne vodspreme više nisu dovoljne?
Nekad duga suša i jest elementarna nepogoda, ali se uz to na otocima dogodilo i nešto drugo: apartmanizacija, odosno nekontrolirana izgradnja novih smještajnih jedinica što dovodi do toga da se ljeti broj stanovnika na pojedinim otocima poveća i desetak puta u odnosu na zimu. Naravno da dopola prazne gusterne pa ni vodonosac ne mogu zadovoljiti ljetne turističke potrebe.
I “Otočni sabor” u svojim apelima upozorava na sušu upravo zbog turizma. Naravno da nitko nije protiv turista, ali se problem suše (koja, očito, neće biti tek jednogodišnja pojava) treba rješavati paralelno s razvojem turizma. Vir se svojedobno suočio s problemom manjkave infrastrukture u nekontroliranoj izgradnji apartmana pa je tamošnja vlast teškom mukom rješavala nagomilane probleme.
Ali, Vir je praktički kopno i sve je zbog toga lakše. Sporadično su se odavno pojavljivale ideje o otočnim bušotinama iz kojih bi se koristila tzv. tehnička voda, zbog lagane slanosti nepitka, ali kvalitetna za sve druge potrebe.
U podzemelju otoka ima vode, odavno je to otkriveno, ali se nije ništa napravilo (osim u rijetkim primjerima u poljoprivredi) kako bi se ta voda iskoristila. A desalinizatore nećemo ni spominjati. Valjda je lakše plaćati Zrmanju ili plesati ples za dozivanje kiše.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....