Otišao je Drveni. Prijatelji su ga u nedjelju pronašli u stanu u Ulici Majke Margarite. Srce mu je stalo u 71. godini života.
Mirko Novaković, „od plemenitih Novakovića”, kako se znao narugati na vlastiti račun, ili jednostavno Drveni, kako su ga svi znali, strasno je volio život. Tu je ljubav nesebično dijelio s drugima.
Odrastao je u udomiteljskoj obitelji na Kampo Kaštelu, radio u Rijeci i godine proveo u Domovinskom ratu. Živio je boemski, ali boemštinu je prezirao. Odrastao je na ulici, no nikada se nije uličarski ponašao. Znao je mnogo o ljudima, ali nikoga nije ogovarao. Bio je sam, ali je oko sebe okupljao. Duhovit, pravi zajebant, satima bi zabavljao društvo svojim dogodovštinama, a da pritom nikada nije bio zloban.
Imao je prijatelje do kojih je držao cijeloga života i koji su se o njemu brinuli sve do posljednjeg dana, onako kako se pazi nekoga svoga.
Kad je prije dvije godine završio u bolnici, znao je da je na njega došao red. „Ništa nije vječno”, govorio bi.
Imao je sposobnost od svake sekunde stvarati uspomene za cijeli život. Male i velike fešte u Foši, marende u Vaje, tonik na pijaci, vožnje biciklom preko mosta do Bulevara, Arbanasa i Poluotoka.
Napustio nas je Drveni, ali takvi kao on nikada ne odlaze potpuno. Ostaju u njihovim i našim pričama, za stolovima za kojima smo nekad sjedili, u sjećanjima onih koji su ga poznavali i voljeli.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....