Turizam nam se vratio na velika vrata, ali i pod svaku cijenu. Sretan početak ljeta, dragi čitatelji. Tko (ga) preživi, pričat će

Znate li koji je danas datum? Ne brinite, nije nikakvo trik pitanje. Evo zašto me zanima. Zadnjih sam dana barem desetak puta od raznih sugovornika čula istu rečenicu, uvijek s istim teškim uzdahom na kraju. „Majko mila, ko će ovo preživjeti.  Tek je kraj šestog miseca, a meni se čini kao da je kraj sedmog jer je već sada neizdrživo. Di su još cijeli sedmi i osmi, pa i deveti ako bude (ne)sreće“.

Rezignacija je sigurno barem dijelom uzrokovana visokim temperaturama, uslijed kojih je kukanje na ljeto u Dalmaciji kolektivno stanje svijesti. Dijelom je ona rezultat korona pauze koja nas je zadnja dva ljeta pošteno resetirala i suživot s turizmom vratila na donekle normalne,  prihvatljive postavke, nekako po mjeri drukčijoj od one koja se iskazuje isključivo pohlepom za zarađenim eurima. Ali, kad i sve to uzmete u obzir, lipanjski toplotno- turistički udar stvarno nije daleko od destimulirajuće istine. 

Danas je 26. lipnja, tek peti dan ljeta, a već sada na dnevnoj bazi svjedočimo kaosu, nepodnošljivim gužvama i kaubojštini u borbi za novčanik svakog gosta na svakom koraku. Nikad ranije, barem ne s ovolikim intenzitetom, nismo živjeli zimmer frei 2.0.

Nema dana, o vikendima neću niti govoriti, da u policijskom biltenu PU Zadarske nije zabilježeno najmanje pet prometnih nesreća- u petak ih je bilo čak 13 - najmanje toliko tučnjava, divljanja, remećenja javnog reda i mira, nedopuštenog glisiranja uz plaže, vožnje preko 200 kilometara na sat, napada turista na taksiste i obrnuto, kako koji dan.

Gdje je tek kaos na cestama i po parkiralištima, zakrčeni prilazi plažama? Onaj tko ovih dana nije po zvizdanu čekao u koloni na Žmirićima, ne zna što je nadnaravno iskustvo. Što ćemo sa hiperinflacijom taksija koji sezonski odrađuju posao u gradu koji prometno ne poznaju, niti ih je briga za prometne znakove?  Što reći na uzurpaciju javnih površina koja već graniči s divljaštvom, jer je bezobrazluk već nadiđena kategorija?   

Hoćete malo o cijenama? Nedavno smo pisali kako je Pelinkovac na Trgu 20 kuna, kako je kava na Jadrolinijom trajektu 26 kuna, a čitatelji nam svakodnevno javljaju o nevjerojatnim razlikama i kvantnim skokovima u cijenama. Naravno, na štetu onih koji žive u turističkim mjestima gdje su cijene preko noći – kažu zbog goriva, struje, plina – skočile dvostruko, trostruko i četverostruko. Pa i peterostruko, da se nađe. Prema istraživanjima o cijenama u turističkoj sezoni, Zadar je najskuplji grad u Hrvatskoj. Rasprava na zadnjem Gradskom vijeću o tome kako „mali sladoled, sok i radler na Poluotoku koštaju 85 kuna“ postala je viralni hit, ali priča je više za plakati nego za smijati se.

Da, turizam nam se vratio na velika vrata, ali i pod svaku cijenu. I to previsoku u svakom pogledu. Kako u praksi izgleda suživot s takvim turizmom, pitajte Vencija Jurina koji je prije tjedan dana turiste iz susjednog hotela zalio vodom jer su mu bučili pod prozorom. Čovjek u centru grada, u maloj uličici kraj Narodnog trga, živi već 76 godina. Kaže, više ne može, a pravo turističko ljeto još ni počelo nije.

Službeno, turistička sezona tek se zahuktava, još uvijek se mnogo ne razmećemo statistikama s rekordnim brojem noćenja, ali se zato na sve strane podgrijavaju očekivanja od „najbolje sezone svih vremena“. Čitam maloprije kako čak i poslovično oprezni, da ne kažem vječno nezadovoljni,  djelatnici u turizmu prognoziraju da će ovo ljeto doslovno gorjeti. Od vrućina, buke, gužve i turista. 

Sretan nam početak ljeta, dragi čitatelji. Tko (ga) preživi, pričat će.