Vladimir Ćupić, jedan od četvero osumnjičenih za namjerno izazivanje deset požara na području Zadra i Zadarske županije, prije petnaestak godina našao se u središtu druge, mnogo starije priče – one o Crnom brdu u Biljanima Donjim. Na dijelu zemljišta koje je iznajmio zagrebačkoj tvrtki "MLM Group" tijekom 2010. i 2011. godine završilo je oko 140 tisuća tona silikomanganske i feromanganske troske iz nekadašnjeg šibenskog TEF-a.
Ćupić je u svibnju prošle godine za Novosti ispričao kako je do toga došlo. Tvrdio je da nije znao što će biti dovezeno, odnosno da je prevaren te da je zbog toga godinama nosio stigmu čovjeka koji je "otrovao selo".
Vladimir Ćupić iz Biljana Donjih pristao je početkom prošlog desetljeća iznajmiti dio naslijeđene parcele. Kazano mu je da će se na zemlji skladištiti građevinski materijal. Za najam je dobio 60 tisuća kuna, a obećan mu je i posao čuvara skladišta uz mjesečnu naknadu od 11 tisuća kuna. No umjesto cementa, blokova i drugog građevinskog materijala, na parceli je počelo nicati – crno brdo.
Kamioni su mjesecima dovozili otpadnu silikomangansku i feromangansku trosku, nusproizvod nastao tijekom sanacije terena bivše Tvornice elektroda i ferolegura (TEF) u Šibeniku. Ukupno je na lokalitetu završilo oko 140 tisuća tona materijala. Za Ćupića je time počela životna epizoda zbog koje je, kako je rekao, godinama bio izopćen iz vlastite zajednice.
Prema njegovim riječima, sve je počelo kada je doznao da je od pokojnog djeda s majčine strane naslijedio poveći komad zemlje na rubu Biljana Donjih. Roditelji su tada živjeli u Srbiji, a on je radio sezonske poslove. U jednom susretu u katastru u Benkovcu prišla mu je osoba koja mu se predstavila kao agent za nekretnine. Pitala ga je bi li dio zemljišta dao u najam. Ponuda mu je zvučala jednostavno i primamljivo: na parceli bi se skladištio građevinski materijal, a on bi zauzvrat dobivao novac i radio kao čuvar. Ćupić je pristao.
"Na tom zemljištu bit će pohranjen građevinski materijal i ti ćeš imati mjesečno 11 tisuća kuna plaće da čuvaš taj materijal", kazano mu je, prema njegovu svjedočenju.
U posao ga je, rekao je za Novosti, potom povezao Sadik Čolić, vlasnik MLM Groupa. Na terenu je trebao biti postavljen kontejner, a on je morao pronaći još dvojicu ljudi koji bi zajedno s njim čuvali skladište.
"Kad su mi rekli da će ondje biti građevinski materijal, pomislio sam na blokove i cement, takvo što", kazao je Ćupić. No ono što je stiglo nije bilo ni nalik onome što je očekivao.
Na račun mu je, prema njegovim riječima, uplaćeno 60 tisuća kuna za najam zemljišta tijekom prve godine. No prije nego što je od tog novca išta stvarno zaradio, dio je morao isplatiti ljudima koji su posredovali u poslu. Jednom je, kazao je, dao 20 tisuća kuna, a drugoj osobi još 20 tisuća. Ukupno 40 tisuća kuna otišlo je na posredovanje.
Potpisao je i ugovor, ali bez javnobilježničke ovjere. Ćupić se u razgovoru za Novosti nije mogao sjetiti gdje se taj dokument nalazi. Sjećao se tek da je u njemu stajala obveza da se, u slučaju raskida ugovora, zemljište vrati u prvobitno stanje. U međuvremenu je dobio i porezno rješenje. Porez je iznosio 14,5 tisuća kuna, troškovi geodeta pet i pol, a odvjetnice dvije i pol tisuće kuna, tako da na koncu nije zaradio ništa, ispričao je.
Novac koji je trebao predstavljati zaradu od najma tako se pretvorio u trošak, a dug je namirio plaćom od sezonskog rada.
No novac je uskoro postao najmanji problem, jer ono što je ostalo na njegovoj zemlji više se nije moglo sakriti. Crna masa rasla je iz dana u dan, a selo ga je proglasilo krivcem. Dok su kamioni dovozili trosku, mještani su počeli prosvjedovati. Osnovana je i ekološka udruga "Ravni kotari". U očima dijela stanovnika Biljana Donjih Ćupić je postao čovjek koji je prodao selo.
"Nitko me nije htio u kuću primiti. Doživio sam da mi dojučerašnji susjedi, kod kojih sam prije toga bio inventar, pred nosom zaključavaju vrata. Govorili su da sam najveće zlo u selo donio", kazao je Ćupić za Novosti, tvrdeći da je bio posljednji koji je znao što se zapravo događa.
Prema njegovim riječima, trebalo je proći četiri ili pet godina da se odnosi počnu popravljati i da dio mještana shvati kako on nije organizirao dovoz troske, nego da je, kako je rekao, i sam bio obmanut.
"Cijelo selo me mrzilo zbog toga. Nisam tada imao potrebu sebe pravdati preko medija. Čekao sam da selo shvati što se dogodilo i da sam bio prevaren", govorio je.
Ćupić je novinaru rekao da mu se Sadik Čolić javljao sve do svoje smrti. Govorio mu je da će od cijelog posla dobiti ozbiljan novac. U početku je, prema Ćupićevim riječima, Čolić pokušavao umiriti mještane. Asfaltirao je pristupnu cestu do odlagališta, a seosko je boćalište nasuo šljunkom. No iza tih poteza ostajalo je sve veće brdo otpadnog materijala.
"MLM Group" u međuvremenu je završio u stečaju, a Crno brdo ostalo je u Biljanima Donjim. Mještani su se godinama borili za uklanjanje otpada, no država je odugovlačila sa sanacijom. Problem je prerastao lokalne okvire i postao predmet postupaka pred institucijama Europske unije.
Ispitivanja su pokazala da troska sadrži povišene koncentracije policikličkih aromatskih ugljikovodika, a zabilježeno je i širenje materijala u okoliš putem zraka i podzemnih voda. Mještani su godinama upozoravali na zdravstvene probleme i činjenicu da Biljane Donje dugo nisu imale vodovod, zbog čega su se mnogi oslanjali na vodu iz gusterni.
Zdravko Belušić, nekadašnji predsjednik udruge "Ravni kotari", također je godinama upozoravao da je troska odložena izravno na golu zemlju, bez odgovarajuće zaštite, te da je procjeđivanjem kroz krški teren sigurno došlo do onečišćenja tla i podzemnih voda. Njegove tvrdnje, međutim, nikad nisu potvrdila nadležna tijela. Naprotiv, u službenoj dokumentaciji Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i popratnim vještačenjima navedeno je da prije sanacije nije utvrđena kakvoća tla niti stvarni utjecaj na podzemne vode izravno ispod lokacije odložene troske u Biljanama Donjim.
Mještani su također povezivali brojne slučajeve teških bolesti i smrti s dugogodišnjom izloženošću onečišćenju, iako takva povezanost nikad nije dobila medicinsku i epidemiološku potvrdu.
Nakon više od desetljeća prosvjeda, upozorenja i sudskih postupaka, sanacija Crnog brda počela je krajem prošle godine. Prema podacima Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, s lokacije je dosad odvezeno i obrađeno oko 120 tisuća tona troske, odnosno više od 90 posto ukupne količine. Materijal se odvozi u Sisak, gdje se, prema navodima Fonda, kontinuirano obrađuje. Nakon obrade troska prestaje biti otpad i koristi se kao građevinski materijal u cestogradnji.
Za svaki dan kašnjenja u uklanjanju otpada Hrvatska je, prema pravomoćnoj odluci Suda Europske unije, obvezna plaćati 6500 eura. Godine čekanja tako su se pretvorile i u višemilijunski račun za državu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....