Poljak Christian Frank Haas zna kako je živjeti na margini društva. Rođen je u Poljskoj, no djetinjstvo je proveo u La Castellaneu, jednom od najpoznatijih i najsiromašnijih kvartova Marseillea, gdje je njegova obitelj emigrirala još dok je bio beba. Upravo je ondje, među ljudima koji su se često morali boriti za svoje mjesto pod suncem, proveo prvih petnaest godina života.
Nakon Francuske životni ga je put odveo u Njemačku gdje je izgradio uspješan posao u taksi prijevozu. Za volanom je već 16 godina, a tijekom tog razdoblja stvorio je flotu od deset vozila, od kojih su čak četiri bila prilagođena osobama s invaliditetom.
A onda je prije dvije godine stigao na ljetovanje u Zadar i ostao iznenađen činjenicom da grad od 75 tisuća stanovnika nema organizirani prijevoz za osobe s invaliditetom!
– U Njemačkoj je to sasvim normalna stvar. Ljudi koji koriste invalidska kolica mogu naručiti prijevoz jednako kao i svi drugi. Nitko ne razmišlja o tome kao o posebnoj usluzi jer se podrazumijeva da svi imaju pravo kretati se samostalno. Kada sam došao u Hrvatsku, bio sam uvjeren da i ovdje postoji nešto slično – kaže nam ovaj taksi poduzetnik.
No pokazalo se da ipak ne postoji.
Zato je Christian 1. lipnja pokrenuo prvi prijevoz prilagođen osobama s invaliditetom u Zadru! Iako je riječ o usluzi koja je u većini europskih zemalja već godinama dio svakodnevice, u Hrvatskoj za takvu vrstu prijevoza ne postoji čak ni posebna zakonska kategorija.
OKRUŽENJE GETA
– Kada odrastaš u okruženju geta, u kakvom sa ja odrastao,, vrlo rano naučiš kako je biti drugačiji i kako je kada te društvo ne vidi ravnopravnim. Ja sam bio dijete imigranata i znam kako je kada osjećaš da moraš dokazivati da vrijediš jednako kao i svi drugi. Zato danas razumijem ljude kojima svakodnevne stvari predstavljaju prepreku. Ne govorim da su naše situacije iste, ali osjećaj da te sustav ponekad ne vidi vrlo je sličan – govori nam Christian.
U Zadar je prvi put stigao prije dvije godine, sasvim slučajno, na odmor. Ono što je trebalo biti tek nekoliko dana na moru pretvorilo se u novu životnu adresu.
– Svidio mi se način života, ljudi i atmosfera. U Njemačkoj je sve organizirano, ali ovdje postoji nešto drugo. Osjećao sam se dobro i odlučio sam ostati. Danas ovdje živim sa suprugom i vodim Doma Grupu koja zapošljava desetak ljudi. Zapravo, ni na kraj pameti mi nije bilo da invalidi imaju takav problem i da im je usluga taksija nedostupna. Za mene je to bilo nešto potpuno normalno jer sam se time godinama bavio u Njemačkoj. Pomislio sam da, ako već imam iskustvo, možda mogu pomoći i ovdje – kaže nam ovaj simpatični taksist.
Međutim, put od ideje do realizacije put bio je sve samo ne brz i jednostavan. Njegova prvotna zamisao bila je registrirati klasični taksi za osobe s invaliditetom, no vrlo brzo naišao je na birokratsku prepreku. U Hrvatskoj, naime, takva kategorija vozila ne postoji.
ISCRPLJUJUĆI MARATON
-To je bio iscrpljujući maraton kroz institucije. Naš prvotni plan bio je uvesti službeni taksi za invalidska kolica jer bi to što bi bio najbrži i najizravniji način..No, nažalost, hrvatske vlasti tu su nam potpuno pomrsile račune. Hladno nam je rečeno: u Hrvatskoj zakonski nije moguće registrirati vozilo za osobe s invaliditetom kao službeno taksi vozilo. U gotovo svim drugim europskim zemljama to je potpuno normalno i uobičajeno. Dok u zemljama poput Njemačke tisuće inkluzivnih vozila i specijaliziranih prijevoznih službi svakodnevno osiguravaju kretanje bez barijera, u Hrvatskoj ne postoji niti jedan jedini registrirani taksi za invalidska kolica. To je tužno i sramotno. Ali odustajanje nikada nije bilo opcija. Nakon toga smo pola dana proveli s ispitivačima na tehničkom pregledu tražeći legalno rješenje i boreći se. I pronašli smo ga- kaže Christian.
Njegov VW Caddy Maxi registriran je kao posebno transportno vozilo za osobe s invaliditetom, opremljeno rampom i svom potrebnom opremom za siguran prijevoz osoba u invalidskim kolicima.
SLOBODA...
Među prvim korisnicima bila je Zadranka Nina Dražević koja zbog multiple skleroze koristi invalidska kolica. Upravo je njezina priča mnogima pokazala koliko je ovakva usluga nedostajala gradu.
– Za mene ovo znači slobodu. Ljudi često ne razmišljaju o tome koliko je komplicirano organizirati običan odlazak u grad kada koristiš invalidska kolica. Sada mogu sama otići u kazalište, kino ili na druženje bez da unaprijed tražim nekoliko ljudi koji će mi pomoći – kaže Nina. Prvo vožnju taksijem iskoristila je za odlazak u kazalište, na stand up komediju.
Upravo njezina reakcija, kao i drugih korisnika, Christianu je najveća potvrda da je napravio pravu stvar.
– Ovo nije projekt zbog profita. Naravno da posao mora funkcionirati, ali da sam gledao samo zaradu, ne bih se upustio u ovo. Kada vidiš da nekome jedna vožnja znači više samostalnosti i više slobode, onda znaš da si napravio nešto vrijedno – poručuje momak koji je odrastao u francuskom getu, a Zadru je donio civilizacijski napredak.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....