Može li umjetna inteligencija postati sastavni dio svakog studija ili je riječ o području koje zaslužuje vlastiti studijski program? Trebaju li studenti prvo naučiti misliti, istraživati i donositi odluke, a tek potom prepustiti dio posla umjetnoj inteligenciji? Ili je već sada krajnje vrijeme da se obrazovanje prilagodi tehnologiji koja iz dana u dan mijenja svijet?
Uoči početka stručne konferencije "CDayZ 2026: Leaders to Leaders" (Od lidera do lidera), koja se od 5. do 9. listopada održava na Sveučilištu u Zadru, upravo su ta pitanja bila u središtu sinoćnjeg okruglog stola "Umjetna inteligencija u obrazovanju: dio svakog studija ili zaseban studij", održanog u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru.
Konferencija okuplja lidere, stručnjake i predstavnike poslovne zajednice koji raspravljaju o temama što oblikuju budućnost poslovanja, tehnologije i umjetne inteligencije, a na zadarskom okruglom stolu sučeljena su različita, ali u jednom ključnom pitanju vrlo slična stajališta – umjetnu inteligenciju nije moguće zaustaviti, ali način na koji ćemo je koristiti ovisit će prije svega o čovjeku.
O odnosu umjetne inteligencije i obrazovanja govorili su rektor Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Josip Faričić, rektor Sveučilišta obrane i sigurnosti "Dr. Franjo Tuđman" prof. dr. sc. Ivica Lučić, ravnatelj poslovne škole COTRUGLI Dražen Kapusta, stručnjak za informacijske znanosti i komunikologiju prof. dr. sc. Gordan Akrap te docenti s Odjela za informacijske znanosti i tehnologije Sveučilišta u Zadru Marko Šarlija i Tomislav Petković.
Rektor Faričić podsjetio je na to da je Sveučilište u Zadru nedavno usvojilo Politiku korištenja umjetne inteligencije, kojom se potiče njezina razborita i etička uporaba. No, prema njegovim riječima, nije dovoljno samo koristiti tehnologiju koju razvijaju drugi – potrebno je aktivno sudjelovati u oblikovanju digitalnog svijeta.
"Nije dovoljno da samo koristimo ono što netko drugi za nas osmišljava, nego da pokušamo, u mjeri i okviru svojih sposobnosti i mogućnosti, ipak pridonositi izgradnji te digitalne svjetske zajednice", poručio je Faričić.
Govoreći o sve češćim raspravama o tzv. anorganskoj inteligenciji i sve većoj autonomiji pojedinih sustava, rektor je razvoj umjetne inteligencije usporedio s otkrićem vatre – golemom prilikom, ali i potencijalnom opasnošću.
"Nje se ne treba bojati, ali ako mislimo zadržati najprije svoj humanitet, onda trebamo s njom biti vrlo oprezni. Hrabro je koristeći, hrabro je razvijajući, imajmo na umu uvijek da nam na prvom mjestu treba biti čovjek", istaknuo je.
Na važnost ljudske prosudbe upozorio je i rektor Lučić. Bez obzira na to govorimo li o umjetnoj inteligenciji, superinteligenciji ili anorganskoj inteligenciji, iza tehnologije i dalje stoji čovjek koji mora znati postaviti pravo pitanje i procijeniti dobiveni odgovor.
"Umjetna inteligencija može odgovoriti na čitav niz pitanja, samo treba netko znati postaviti prava pitanja", rekao je Lučić, upozorivši da korisnici vrlo brzo mogu naići na odgovore koji su potpuno pogrešni ili besmisleni.
Zato, smatra, ključni problem nije hoće li umjetna inteligencija uništiti čovjeka, nego hoće li čovjek znati dovoljno dobro upravljati tehnologijom koju je sam stvorio.
"Čovjek može samo sam sebe uništiti, što mu sada, izgleda, dobro ide. Mi se kao mala država moramo uključiti na vrijeme, ako već nismo zakasnili, u tu borbu za znanjem", poručio je Lučić.
Istodobno, razvoj umjetne inteligencije ide prema sve većoj autonomiji. Prema procjenama iznesenima na okruglom stolu, superinteligencija bi se mogla razvijati prema razini na kojoj će samostalno planirati, procjenjivati i djelovati prema zadanim ciljevima, dok se kao krajnji cilj spominje hiperinteligencija – sustav sposoban samostalno razumjeti situacije i procese, oblikovati strategije, povezivati činjenice, donositi odluke i djelovati u kompleksnom okruženju.
Upravo zato umjetna inteligencija, upozoreno je, ne bi smjela postati zamjena za znanje i samostalno razmišljanje.
Student najprije mora znati razmišljati, postavljati pitanja, istraživati i donositi odluke, a tek potom koristiti umjetnu inteligenciju kao alat za provjeru vlastitog rada, jedna je od ključnih poruka rasprave.
Velike prilike, ali i ozbiljna pitanja o tome tko će kontrolirati tehnologiju vidi i Dražen Kapusta. Umjetna inteligencija već danas obavlja velik dio poslova u gospodarstvu, a njezin će se udio u budućnosti dodatno povećavati. Kapusta je pritom upozorio na problem regulacije umjetne inteligencije i dominaciju velikih tehnoloških kompanija.
"Alternativa je da će taj proces regulirati NVIDIA, OpenAI, uglavnom američke firme, što je otprilike ekvivalentno tome da kriminalci reguliraju sami sebe i, naravno, tu nema nekakve velike šanse za uspjeh", rekao je Kapusta, najavljujući da će tijekom konferencije biti predstavljena ideja nezavisne udruge koja bi ponudila alternativu postojećim modelima regulacije i pokušala tehnološkim rješenjima pridonijeti kontroli tog procesa.
Na pitanje treba li umjetna inteligencija postati zaseban predmet ili prodrijeti u sve studijske programe, Marko Šarlija odgovorio je – i jedno i drugo pitanje pomalo je pogrešno postavljeno. Dilemu je nazvao lažnom, smatrajući da bi AI pismenost trebalo ugraditi u gotovo sve studijske programe. Negdje bi to značilo tek ovladavanje vještinama korištenja jezičnih modela, dok bi drugdje umjetna inteligencija trebala biti konkretan alat za rješavanje problema, primjerice u agronomiji.
Tomislav Petković pritom je upozorio na jedan od najvećih izazova – umjetna inteligencija mijenja se praktički svakoga dana, zbog čega je teško osmisliti njezino fundamentalno proučavanje kao stabilno područje. Rješenje vidi prije svega u njezinoj primjeni u društvu.
"Znanstvenike i studente trebamo naučiti kako razumjeti koja je granica pogreške, koja je granica njihove spoznaje, od studenata napraviti konkurentne ljude, ne samo u industriji, nego i konkurentne ljude kao dionike društva", zaključio je Petković.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....