U 83. godini preminuo je profesor Josip Sviličić, Zadranima poznatiji kao Joško ili Svilac, čovjek koji je gotovo četiri desetljeća svog života posvetio prosvjeti i koji je svojim radom ostavio dubok i neizbrisiv trag u zadarskom školstvu. Generacije učenika, kolega i suradnika pamtit će ga kao dugogodišnjeg i najdugovječnijeg ravnatelja Gimnazije Jurja Barakovića, ali i kao profesora snažnog autoriteta, osebujnog karaktera i izrazite ljudske topline.
Sviličić (r. Žena Glava, Komiža, otok Vis) je u prosvjeti proveo punih 40 godina. Njegov profesionalni put bio je neraskidivo vezan uz školu kojoj je posvetio najveći dio svoje karijere. Od 1977. do 1992. godine vodio je tadašnji Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje »Juraj Baraković«, a potom je, u novom vremenu i novom obrazovnom sustavu, preuzeo ravnateljstvo moderne Gimnazije Jurja Barakovića. Na toj je dužnosti odradio dva mandata i ostao sve do odlaska u mirovinu krajem kolovoza 2009. godine.
Njegov profesionalni angažman nije bio ograničen samo na jednu ustanovu. Jedno je vrijeme obnašao i dužnost ravnatelja Glazbene škole »Blagoje Bersa« u Zadru, čime je dodatno pridonio razvoju zadarskog obrazovanja i kulturnog života.
Generacije gimnazijalaca pamtile su ga kao vrsnog predavača i pedagoga, čovjeka koji je znao uspostaviti autoritet, ali i ostvariti neposredan odnos s učenicima. Bio je ravnatelj staroga kova – čvrst u stavovima, zahtjevan kada je trebalo, ali istodobno topao, pristupačan i spreman saslušati. Od mladih je tražio ono što je smatrao temeljem svakog obrazovanja i odrastanja – kritičko razmišljanje, poštenje i odgovornost.
Posebno mjesto u njegovu radu zauzimalo je razumijevanje škole kao puno šire društvene institucije. Sudjelovao je u bilježenju njezine povijesti, a u školskoj monografiji objavljenoj 2009. godine napisao je tekst o radu Školskog centra u kriznim i tranzicijskim godinama. U njemu je istaknuo važnost gimnazije u kulturnom uzdizanju i opismenjavanju zadarskoga kraja.
Vjerovao je da se školstvo mora mijenjati, ali postupno i promišljeno. Smatrao je da obrazovni sustav ne podnosi radikalne rezove ni nagle zaokrete te da svaka promjena mora prije svega voditi računa o učeniku, nastavniku i stvarnim potrebama škole.
Uz prosvjetni rad, Sviličić je bio aktivan i u društvenom i političkom životu. Kao dugogodišnji član SDP-a obnašao je dužnosti gradskog i županijskog vijećnika. Jedno je vrijeme bio i jedini SDP-ovac na čelu javne ustanove u Zadarskoj županiji. No političke razlike nikada nisu bile prepreka njegovim profesionalnim odnosima. Poštovali su ga i kolege različitih političkih uvjerenja, među njima i dugogodišnji ravnatelj Gimnazije Vladimira Nazora Rade Šimičević, koji ga je opisivao kao istinskog socijaldemokrata s kojim je suradnja uvijek bila izvrsna i usmjerena prije svega na interese učenika.
Upravo je takav odnos prema poslu i ljudima možda i najbolje opisivao Josipa Sviličića. Imao je jasan stav, znao je biti odlučan i nije se libio izreći ono što misli, ali iza autoriteta uvijek je stajao čovjek kojemu je bilo stalo do škole, učenika i kolega.
Odlaskom Josipa Sviličića zadarsko je školstvo izgubilo jednu od svojih prepoznatljivih figura. Iza njega nisu ostale samo godine provedene u školskim klupama i ravnateljskim uredima, nego generacije učenika kojima je bio profesor, pedagog i životni učitelj. Ostala je i škola čiji je razvoj desetljećima oblikovao, kao i sjećanje na Joška, Svilca – čovjeka koji je znao biti autoritet, ali prije svega čovjek.
Njegova će generacija kolega i učenika pamtiti njegov glas, stav, prepoznatljivu osobnost i uvjerenje da škola mora odgajati ljude, a ne samo prenositi znanje. A takav trag ne briše se odlaskom u mirovinu, pa ni odlaskom iz života.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....