Pravobraniteljica o slučaju dječaka koji je teško stradao u požaru u Zadru: ‘To je crveni alarm sustavu socijalne skrbi‘

Pravobraniteljica za djecu Tatjana Katkić Stanić u intervjuu za Hinu komentirala je slučaj trogodišnjaka iz Zadra te poručila kako je situacija, kada je ugrožena sigurnost i zdravlje djece, crveni alarm sustavu socijalne skrbi da poduzme žurne mjere i trenutno izdvoji dijete iz obitelji. 

Hrvatska javnost potresena je slučajem trogodišnjeg djeteta u Zadru koje je teško stradalo u požaru u stanu u kojem je bilo samo. Vidite li odgovornost sustava? Je li se to dijete moglo i trebalo spasiti od ovih teških posljedica?

– U ovom trenutku još nam nisu dostupne informacije o cijelom slučaju, a najvažnije je da se dijete oporavi i dobije pomoć i podršku.

Ono što je dostupno iz medija i što je važno naglasiti jest da, uz odgovornost različitih sustava, ovisno o tome jesu li roditelji u tretmanu ili ne, odgovornost je svakog pojedinca, ako primijeti da dijete samo hoda po ulici, da plače u kući, da se nešto događa, da odmah pozove policiju i nadležni područni ured Hrvatskog zavoda za socijalni rad.

Kad se radi o obiteljima u riziku koje su već u određenim intervencijama različitih službi, onda je tu iznimno važna međuresorna suradnja, suradnja dječjeg pedijatra, liječnika, roditelja, odgojitelja u vrtiću, svih koji su u svakodnevnom kontaktu s roditeljem i s djetetom i koji mogu pratiti situaciju i procjenjivati određene rizike.

Ključno je kod ovakvih situacija, kad su obiteljima izrečene mjere obiteljskopravne zaštite, kontinuirano pratiti rizike u obitelji, osobito rizike za sigurnost. Znači, u situacijama kad je ugroženo zdravlje i sigurnost djeteta, to je crveni alarm sustavu socijalne skrbi da se poduzme žurna mjera i da se dijete momentalno izdvoji iz obitelji, kako bi se zaštitio njegov život i zdravlje.

Polusestra trogodišnjaka javno je istupila i rekla da je uža obitelj intervenirala, zvala Centar za socijalnu skrb, upozoravala na ponašanje majke, koja očito nije bila sposobna brinuti se na pravi način za to dijete, ali da je ta reakcija izostala.

– Treba vidjeti što se u konkretnoj situaciji dogodilo. U svakom slučaju, važno je upozoriti nadležne službe, a ako je upozoreno, vidjeti što su procjenjivali i jesu li u toj situaciji procijenili rizike za sigurnost. Isto tako bitno je naglasiti da se kod svakog djeteta pojedinačno procjenjuju rizici. Recimo, nešto što predstavlja rizik za dijete od tri godine nije rizik za jednog adolescenta koji ima 15 godina.

S obzirom na to da se ovdje radi o malom djetetu, samo izricanje mjere zasigurno nije dostatno, nego se kontinuirano mora, u suradnji s ostalim stručnjacima i na temelju svih informacija koje voditelj mjere i stručni tim dobiju, procjenjivati taj rizik za sigurnost, zdravlje i život djeteta. U tim situacijama momentalno, to je ključno, dijete se izdvaja iz obitelji jer je to u njegovu najboljem interesu, a odluku Hrvatskog zavoda za socijalni rad u roku od 72 sata mora potvrditi sud.

Ministar Ružić kaže da je to krajnja mjera, da se vrlo oprezno pristupa s aktivacijom takve mjere, no ovaj slučaj pokazuje da se tragedija vjerojatno mogla spriječiti da se reagiralo na vrijeme? 

– Točno je da je izdvajanje djeteta krajnja mjera kojoj se pristupa vrlo oprezno. Kao netko tko dolazi iz sustava socijalne skrbi, naglašavam da su stručnjaci nerijetko u funkciji dežurnog krivca – javnost ih osuđuje ako je dijete izdvojeno, ali i ako nije. Procjene su pritom vrlo složene jer se životne okolnosti obitelji mijenjaju, pa uvijek postoji dvojba je li potrebno poduzeti najtežu mjeru ili je uz intenzivan stručni rad i nadzor roditelja moguće osigurati ostanak djeteta u obitelji.

Zato je ključno osnaživanje stručnjaka za procjenu rizika, bolja međuresorna suradnja, pravodobno dobivanje relevantnih informacija i rano prepoznavanje rizika. Istodobno, sustav socijalne skrbi suočava se s nedostatkom stručnjaka u stručnim cjelinama za djecu i obitelj, što dodatno otežava rad s kompleksnim slučajevima.

Sam sustav socijalne skrbi organiziran je na način da je fokus trenutačno stavljen na novčane naknade, odnosno prava osoba s invaliditetom, a time je došlo do toga tektonskog pomaka i nedostatka stručnjaka ili izrazito mladih stručnjaka u stručnim cjelinama za djecu i obitelj.

U razgovorima s Ministarstvom, koje je otvoreno za suradnju i preporuke, želimo podržati rješenja koja će osigurati dovoljan broj stručnjaka, drukčiju organizaciju rada uz kvalitetno mentorstvo, kontinuirano praćenje i jasne upute za ranu procjenu rizika i planiranje intervencija, osobito kada su ugroženi sigurnost i zdravlje djeteta.