Vlasnik ‘Boškinca‘, g. Šuljić, nije u pravu. Tko mu je kriv što je ulagao u biznis: prvo plati državi harač pa se onda misli hoćeš li graditi!

Hrvatske vode su s računa jednog od najboljih hrvatskih ugostitelja, Pažanina Borisa Šuljića, doslovce otele 180 tisuća kuna za vodni doprinos na građevinsku dozvolu koju je Šuljić dobio za adaptaciju i proširenje svog hotela. Slučaj je postao bizaran i zanimljiv javnosti kada je opravdano bijesni Šuljić na Facebooku ispalio psovke na račun Hrvatskih voda, ali i objasnio da nije ni krenuo u novu investiciju, da taj aneks postojećeg objekta još ne postoji, a da se s građevinskom dozvolom opremio zbog dugoročnog plana razvoja.

Ni bijes ni objave ni psovke ni cijela hrvatska javnost, pa ni zadarski župan Božidar Longin glavom, član Upravnog vijeća Hrvatskih voda, kao ni predsjednik tog vijeća Tomislav Ćorić, inače aktualni hrvatski ministar gospodarstva kojem je, doduše, ministarska plaća manja od plaće generalnog direktora Hrvatskih voda Zorana Đurokovića (koji prima bijednih 20 tisuća kuna i kusur mjesečno), ne bi Šuljiću pomogli. On naprosto nije u pravu.

Šuljić je prošao isto kao i svi oni u Hrvatskoj koji su bili dovoljno bezobrazni da investiraju u – svejedno što: biznis ili vlastiti i jedni dom. Stvar je jednostavna: po Zakonu o financiranju vodnog gospodarstva i Pravilniku o obračunu vodnog doprinosa iz 2014.g. te još nekoliko drugih akata koje je ovdje besmisleno nabrajati, s građevinskom dozvolom bilo koje vrste stiže i vodni harač. I ništa Šuljiću ne znači što on nije ni blizu tih novih kubika zraka u hotelu po čemu se obračunava doprinos za vode.

Isto kao što ni, recimonaprimjer, stanovnicima Novog Bokanjca ili Puta Dikla baš ništa ne znači to što su najprije platili isti taj vodni doprinos uz tisuće građevinskih dozvola za kuće koje su u tim kvartovima sagrađene i što na svaku kap popijene vode plaćaju istim tim Hrvatskim vodama pripadajuću pinkicu kao vodnu naknadu – njima se sa svakom kišom ispred kuća stvore jezera u kojima bi mogli uzgajati šarane. A biblijsku poplavu Zadra iz rujna 2017. ili onaj zagrebački slučaj proljetne poplave kada je netko nepoznat iz Hrvatskih voda bio dovoljno lijen da podigne nekavu klapnu kako ne bi poplavio cijeli jedan kvart, da i ne spominjemo.

I, gospodine Šuljiću, samo da znate - od tih vaših novaca, i jedva skupljenog godišnjeg proračuna od cirka tri milijarde kuna, iste će te Hrvatske vode, ako već nisu, i na Pagu graditi građevine za navodnjavanje, braniti vas od poplava, ulagati u melioracijske objekte i odvodnju, uklanjati riječne nanose u moru, pa između ostaloga i na ušćima paških rijeka, graditi urbanu oborinsku odvodnju, za što vam je dobar primjer jezero u Novom Bokanjcu, i da dalje ne nabrajam. Ipak spomenimo još i Jadranski projekt - investicije u sustav prikupljanja, obrade i zbrinjavanja otpadnih voda na priobalnom području te jačanje kapaciteta komunalnih poduzeća koja sudjeluju u Projektu o čemu vam najbolje može posvjedočiti svaka seoska govnjara koja iskrca sadržaj u more ili kakav obližnji ponor u kojem je, opet, voda koja puni seoske bunare…

Budimo na koncu, ipak malo ozbiljni, gospodine Šuljiću, pa ćemo ponoviti ono što već svi znamo. Vi ste samo jedan od nas, građana Hrvatske, koji su ne samo taoci cijele armije korumpiranih političara koji se množe poput ćelija raka, veći i taoci gomile nesusvislih zakona koji su nam nabacali stotine čudnih nameta, a o čemu vi, baš zato što ste ugostitelj, znate više od mene. Te, na kraju, hrpetine napuhanih birokrata u državnim tijelima te pripadajućim javnom poduzećima i agencijama koji su, u ime zajedničke države, vrlo revni u otimanju, a vrlo nepravični pa i lijeni kad treba vraćati naš zajednički novac. Oni, naime, zbog toga i od toga novca i žive.