Ovogodišnji lipanj ostat će upamćen po mnogočemu, ali i po odlasku neki znanih i mnogima dragih Zadrana. U dvadesetak dana prvog mjeseca ljeta 2020. zauvijek su nas napustili legendarni barkajol Karlo Sindičić, navijačka ikona Enzi Verunica, dobri duh s Puntamike Antun Toni Grbelja i baš na solsticij, ratnik i književnik, Ivica Matešić Jeremija.
Baš tim redom, najprije Karlo, pa Enzi, Toni i Đovani.
Četiri čovjeka koja su, svaki na svoj način, utjelovljavala duh Zadra i ovdašnjih ljudi, svo njihovo bogatstvo u razlikama i slobodu u bivanjima. Znali su ih mnogi, a za njih su svi čuli. Bili su dio ovoga grada, kao četiri Kantuna i Kalelarga. I takve ćemo ih zauvijek pamtiti. Kao velike zaljubljenike u svoj grad postavši njegovi simboli za života.
Kad umru građani koje poznaje praktično čitav njihov grad, s njima odlazi i onaj dio gradskog života kojeg su stvarali i za sebe i za druge, svatko od njih na način koji im je bio najbliži. Zato Karlo, Enzi, Toni i Đovani „miritaju” da im se odužimo barem ovom nevještom novinarskom crticom, da im mahnemo kao u prolazu kalom na njihovu putu s kojega ovaj put nema povratka, ni na Kalelargu, Ribarnicu, Đigu, niti na Puntamiku.
Grad ipak čine njegovi ljudi, a mi smo u jednom mjesecu ove čudne prijestupne 2020. godine ostali bez četvorice Zadrana koji su voljeli svoj grad, svatko na svoj način, možda ne uvijek spektakularno ili odmjereno, ali sasvim sigurno - iskreno. Neka im je barem mali spomen.
Adio.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....