Šime Lucin za koji će dan proslaviti drugi rođendan. A sada ima 71 godinu. Nešto vam ne štima u ovoj priči? Ne brinite, sve štima savršeno! Junak naše priče, koji zaista zaslužuje da ga zovemo junakom, umirovljeni je operni pjevač čiji glas zatvorenih očiju prepoznaje cijela hrvatska zajednica u Americi gdje živi i radi zadnjih 30 godina.
Spletom okolnosti koje su zapravo i jesu tema ove naše priče, zadnjih mjeseci u njegovim virutoznim izvedbama opernih arija uživa njegova ekipa u zadarskoj "Abi" i oko nje koje Lucin svojim pjevanjem svakodnevno uveseljava. No, prije samo godinu dana, Šimina priča nije bila ni izbliza ovako vedra i optimistična, dapače. Dijagnosticiran mu je rak kičme i koštane srži. Za čovjeka koji je svakodnevno pješačio najmanje 20 kilometara bio je to veliki šok.
- Svaki dan sam na noge prolazio put od mog Brooklyina do Astorie, a na kraju puta tamo bih popio mlaku pivu. Ne ledenu, mlaku! To je mene držalo u kondiciji. Sve do jednog dana prošlog srpnja i nagle boli zbog koje odjednom više nisam mogao hodati. Tada sam saznao da imam rak kičme koji se već bio proširio. U roku od 24 sata bio sam na operacijskom stolu jer mi je u suprotnom prijetila potpuna paraliza- priča nam danas Lucin o danu koji mu je promijenio život.
Operiran je 11. srpnja. U najboljim prognozama govorilo se samo o preživljavanju, a ponovnom hodanju nitko nije htio ništa govoriti. Ni riječi njegovog njujorškog liječnika Williama Solomona iz Miamonides centra u Brooklyinu nisu mu ulijevale previše nade. "Šime moj, jesmo doktori, ali nismo bogovi", rekao mu je nakon operacije. Pet mjeseci kasnije, u invalidskim kolicima i suočen s činjenicom da najvjerojatnije više nikad neće stati na svoje noge, Šime se krajem prošle godine odlučio vratiti u Hrvatsku.
- Kad su me rodbina i prijatelji na aerodromu ispraćali za Hrvatsku, sumnjali su da će me više uopće vidjeti živog. Bio sam loše i fizički i psihički, u teškoj depresiji, ubijalo me to što više neću moći hodati. I onda sam se na nagovor mojeg prijatelja dr. Zorana Škrgatića prijavio na liječenje u zadarsku bolnicu. Rekao mi je tada: "Šime, tebi nisu u pitanju mjeseci nego dani." Hvala Bogu da sam ga poslušao. Jer tada sam oživio- priča nam ovaj 71-godišnjak pun energije i životnog elana dok hodamo ulicama zadarskog Poluotoka. Da, hodamo! Jer Šime je unatoč svim lošim liječničkim prognozama u samo mjeseci i pol dana- prvo u zadarskoj pa potom u biogradskoj bolnici- ustao iz invalidskih kolica i počeo hodati. Sada uz malu pomoć štapa, a uskoro mu, kaže, ni to neće trebati jer će mu njegove dvije noge biti sasvim dovoljne.
- Trebalo mi je tek malo više od mjesec dana, ovdje u Zadru, među mojim ljudima, da se dignem iz mrtvih! Počeo sam osjećati svoje tijelo, vratio mi se glas, moje najveće bogatstvo, za koji sam mislio da je zauvijek izgubljen. Iz bolničke sobe imao sam pogled na moje rodno Preko, to mi je davalo neopisivu snagu da stalno vježbam ponovno hodati, ni danju ni noću nisam prestajao vježbati. A ni pjevati. Kad su sestre na odjelu čule da sam operni pjevač, svakodnevno bih im otpjevao i koju ariju da cijela Neurologija čuje. Ne treba meni mikrofon. Kad mi je najteže, ja pjevam. Glazba, vino i žene su me i održale na životu - smije se barba Šime kojega je, pohvalio nam se, njegova divna liječnica i neurologinja dr. Anamarija Mrđen, nazvala ponosom svog odjela i zadarske bolnice.
- Ja sam najbolji dokaz što čovjek s voljom može napraviti. Zahvaljujući volji koju mi je vratio moj rodni grad i mojim liječnicima u Zadru i Biogradu ja ću za osam dana slaviti svoj drugi rođendan- otkriva nam stari šarmer koji za svoje svakodnevne šetnje sugrađanima rado ispuni glazbenu želju. Tako je i jučer bilo, jedan "O Sole mio" naprosto nije mogao odbiti...
ANA VUČETIĆ ŠKRBIĆ
Lucin je u New York otišao sada već davne 1986. godine, zapravo ni ne znajući kuda ide. U džepu je imao diplomu Muzičke akademije, pjevao po cijeloj bivšoj Jugoslaviji, od zagrebačke Komedije preko Maribora do Makedonije, a onda odlučio otići u nepoznato. Zbog božanstvenog glasa primljen je već na prvoj audiciji na Broadwayu, no tamo nikad nije zapjevao zato što je bio - ilegalni useljenik. Njegov je život zato krenuo drugim smjerom, u ugostiteljstvo, ali glazbe se nikad nije odrekao i kao slobodni umjetnik nastupao je po dvorama diljem Amerike
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....