Bilo je napeto kao u tvornici tregera, piše kolega Gjergja u izvještaju s ”El Clasica” Prve županijske nogometne lige, igranog u Sukošanu između susjeda, Zlatne luke i Bibinja. Kako se napetost mjeri u tvornici tregera ne znam, ali napetost na lokalnim izborima u Zadru može se rezati nožem. Samo kad bi netko taj nož izvukao i napetost presjekao. Kuha se kao u ekspres loncu, ulozi su veliki, gubici su nesagledivi, a nervoza se potiskuje na najjače.
Zgodna ilustracija tome je Kalmetina izjava u Pagu otprije šest dana koju je objavio Zadarski.hr. Na predstavljanju HDZ-ovog kandidata za župana i dožupana, Kalmeta je, misleći na Josipa Bilavera, ali i Šimu Erlića, rekao kako jedino lud čovjek ili onaj koji je zadojen mržnjom ne bi izabrao čovjeka koji dolazi iz Vlade. Kalmeta je eksplicitno htio reći kako je imati za župana ili gradonačelnika čovjeka koji je na tu dužnost došao odričući se mjesta u Vladi, velika prednost za svaku (malu) zajednicu, jer oni, kako se izrazio, na brzom biranju imaju svoje bivše kolege u Zagrebu...
Kalmetina najveća vrijednost kao političara - zbog čega će mu jednog dana podići spomenik u Zadru – njegov je istančani osjećaj za politički pragmatizam. Nitko kao on u modernom Zadru nije bio sposoban tako dobro iskoristiti prednosti, ali i slabosti sustava u kojem je proveo karijeru. Tu vertikalnost vlasti, koju naglašava, patentirao je baš on. Odlaskom za ministra omogućio je Zadru i županiji milijarde državnog novca, i to se ne može osporiti. Ali ja svejedno, da se ne shvati kao prigovor, ipak preferiram dosadnu skandinavsku meritokraciju, u kojoj nije potrebno ”imati vertikalu” da bi dobio ono što mi zakonski pripada.
No i kad je bio najranjiviji, kad je bio najizloženiji napadima, Kalmeta nije potezao teške riječi. Kao gradonačelnik znao bi uputiti žaoku na provokacije iz redova opozicije, ali je uvijek ostajao u registru pristojnog i odmjerenog. Katkad možda verbalno nespretan, no nikada tako izravan.
U Pagu nije bio izložen provokaciji, a izletjelo mu je nešto što ne može vratiti. Da je slično kazao netko s druge strane političkog ringa, sumnjam da ga hadezeovci ne bi razapeli do izbora, a po potrebi i do kraja drugog kruga. Zato ovaj ispad pripisujem nervozi, jer Kalmeta je kao prvi čovjek stranke na ovim izborima, možda kao nikad prije, pod posebnim pritiskom. Pod imperativom pobjede koju već sada može dodirivati vrškovima prstiju, ali još uvijek daleko od toga da je može mirno pospremiti u džep.
Kalmeti u prilog ide i atmosfera dosadašnje kampanje koju svi vode pod egidom netalasanja, pa će ta ”zadojena mržnja” moguće proći ispod radara. Što je izgleda svima u interesu. Do drugog kruga.
Naime, izuzev nekoliko Radetinih nasrtaja na Erlića, kampanja prolazi bez većih incidenata. Kad se usporedi s atmosferom u Splitu, Zadar izgleda kao Marija Bistrica. Tamo se još samo očekuje završni napad zombija, sa sve četiri strane svijeta.
Mlakost kampanje najbolje su pokazala sučeljavanja kandidata na televiziji Diadora. Sedam kandidata za gradonačelnika i četiri za župana u atmosferi televizijske ispovjedaonice priznavali su svoje grijehe, a novinar, u ulozi svećenika, svima je za pokore dijelio Zdrave Marije i Oče naše. Nema međusobnog prepucavanja, upadanja u riječ, osporavanja, predbacivanja. Nema životne dinamike, nema političke strasti. Samo deklariranje naučenih fraza, referati na temu domaćeg rada kako vidim budućnost svoga zavičaja. Užasno, užasno dosadno. Nismo čuli ništa novo, nismo saznali ništa bitno, kao da će sutra svi skupa, u duhu bratstva i jedinstva, dijeliti dvije najodgovornije političke dužnosti u Zadarskoj županiji.
Stvara se privid nekonfliktnosti, ali ispod kože ključa. I jedni i drugi kao strune čekaju krivi korak suparnika ne bi li mu skočili u oči. Taktizira se nevidljivim. Manipulira se ekonomijom mikro ucjena. Svi znaju sve o drugom, gdje je tko tanak, profesionalno ali i privatno. Tko prvi krene u otvoreni fajt, mogao bi i prvi dobiti u jaketu. Nitko ne zna tko s kim igra, ali svi znaju ušto se igra. Tko je kome danas oponent, a tko sutra koalicijski partner. Naravno da se to već sada zna, ali u predstavi za javnost podjele su fluidne. Izbori u Zadru tako prolaze u politici odvraćanja. Svjesni su da se mogu međusobno uništiti pa se nabolje držati strategije detanta i smanjenja međusobnih napetosti.
Da je ta sučeljavanja bilo prikazati nekome u Belom Manastiru, ne bi shvatio tko je na vlasti a tko želi doći na vlast. Možda bi prepoznao Erlića, ali bi se sigurno zapitao: što ministar radi u toj mračnoj dvorani?
Medijski format je osmišljen tako da se svako iskakanje izvan okvira postavljenog pitanja nagrađuje ekskomunikacijom. Imamo savršenu persiflažu, predizborno odmjeravanje snaga s anesteziranim kandidatima, privid reality demokracije. Televizijske praonice šarenog rublja s dvostrukom dozom omekšivača. Čisto i mirišljavo. Ništa nije bitno i svi su jednako nevažni. Nitko nema što reći jer sve je već rečeno.
U takvom medijskom zombilendu najzanimljiviju su nezavisni kandidati. Nezavisni poput Ninčevića i ”nezavisni” poput Žuvele. Ninčević svoj simbolički, ali i stvarni kapital, stečen u polju poduzetništva, pokušava transferirati u polje političkog djelovanja. Fenomen Trumpa pokazuje da je to itekako moguće provesti na uspješan način, ali ni Trupovi savjetnici koje je Ninčević angažirao ne mogu to izvesti u dva mjeseca. Sadržajno, Ninčević je uz Erlića iznio najviše novih ideja i konkretnih prijedloga koje ih kao gradonačelnik misli provesti. Štoviše, sve bitne Erlićeve teme iz programa poklapaju se s Ninčevićevima koje je on javnosti predstavio nekoliko tjedana ranije, kroz potpuno originalan dijalog s građanima.
Nije samo u tome Ninčević bio inovativan. Na prvom susretu s novinarima otkrio je svoj zdravstveni karton, predstavio je svoju suprugu i djecu, što niti jedan zadarski političar, a možda i hrvatski, nije napravio ulaskom u kampanju. Najveća inovacija je njegova kandidatura za gradonačelnika bez liste za vijeće. Ninčević ne želi tezgarenje oko većine, traži placet svih izabranih vijećnika, ako im je stvarno u interesu boljitak građana. Zvuči naivno, pomalo mesijanski, ali treba honorirati dobru volju i sadržaj.
Žuvela je potpuni Ninčevićev opozit. Uvjeren da mu je ugled poznatog ginekologa iz Benkovca dovoljan za uspješan rezultat, vodi potpuno besadržajnu kampanju. Najslabiju od svih ozbiljnih pretendenata na vlast. Ne pamtimo neku njegovu ideju, misao ili prijedlog za bolji Zadar. Žuvelu osim toga od prvog dana prati kompleks Kristijana Kapovića. Otac ”Platforme za promjene”, poput biblijskog Noe, na nju je ukrcao po dva predstavnika ostatka ostataka raznobojnih raspadnutih stranaka i nešto nezavisnjaka. Iz spektra centra i lijevog centra, s nekoliko stidljivih liberalnih tragova. Žuvelina izjava kako je on liberal, ali ne želi gay pride u Zadru, najbolje oslikava ideološku, ali i sadržajnu konfuziju, koju Nezavisni predstavljaju. Očekuje se da uskoče u gradski i županijski parlament gdje ih čeka ključan test: koliko su Nezavisni stvarno nezavisni? Hoće li se platforma nasukati na prvoj hridi ili uspješno akoštati - podno Troje?
Posljednji uistinu nezavisni u gradskom vijeću bili su sedmero veličanstvenih s liste Enija Meštrovića. Kako će sada proći, bolno je prognozirati, ali ni sam Ričard puno ne očekuje. Htio sam reći Enio, ali cirkusu u Gradskom vijeću kojemu smo svjedočili zadnje četiri godine, ionako bi više pristajao njegov alter ego. Čovjek koji govori ono što misli. A čovjek koji govori istinu nema puno prijatelja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....