Makarska nema psihijatra. Nema ga, zapravo, na cijeloj Rivijeri. Ako tko, dakle, ima kakvih psihičkih problema, liječi se sam. Netko popije tabletu za smirenje i tješi se da će proći, netko isprazni bocu za lakši san, a netko čeka baš to, da svi zaspu pa da upali televizor i čuje što će mu Milan savjetovati.
Teško je, naravno, bez stručne analize procijeniti koliko se Makarana bori sa smetnjama utemeljenima u psihi. Koliko ih guši u prsima, koliko ih umire pod napadima panike, koliko ih surfa po bespućima interneta u potrazi za objašnjenjem i rješenjem anksioznosti. Koliko ih boli - duša.
Da Makarska nema psihijatra zna se nadaleko. I u Slavoniji, recimo. Odakle dolazi naša današnja sugovornica.
Našli smo je na oglasnoj ploči poviše pijace. Papirić, nije post-it, ali jest selotejp-it. Piše: “Dođi na kavu i reci mi svoje probleme.”
Dakle, nismo se još ni upoznali, a već smo na ti.
Kaže da je intuicijska savjetnica.
Šta?!
- Intuicijska savjetnica.
Dajte malo pojasnite, šta ste vi, čime se bavite?
- Razgovoram s ljudima.
Ko onaj Šimleša s televizije?
- (smijeh) Dođite, pa ćete vidjeti.
Zašto baš kava, oćete li mi gatat?
- (smijeh) Ni govora, nema gatanja, niti ikakvih vudu gluposti.
Samo, znači, razgovor uz kavu?
- Tako je.
A ja ne pijen kavu.
- (smijeh) Onda ćete popiti sok.
Može li šta žestoko, da se lakše smirin?
- Smirit će vas razgovor. Evo, možemo odmah početi, recite mi što vas muči?
Svašta. Ne znam odakle bi počeo.
- Odakle god hoćete.
Znači, možete mi i priko telefona pomoć?!
- Nema toga što se kroz razgovor ne može riješiti.
Malo me strah. Jeste li vi ono ka tamo neki vidovnjak?
- (smijeh) Ne trebate se bojati, ja sam tek obična osoba, poput vas.
Ali sigurno imate visoke škole završene?
- Ne treba vam za ovo nikakva škola.
Nikakva škola?! Znači, nemate nikakvu diplomu, pa kako ćete znat šta mi je?!
- Ništa se ne može mjeriti sa životnom školom. Većina ljudi ne zna kako živjeti.
I vi ćete me naučit?!
- Dođite, pa ćete sve vidjeti.
Koliko to košta?
- Evo, za vas će prva seansa biti besplatna.
A posli?
- Po satu 200 kuna.
Za te pare mogu i kod psihijatra otić.
- Nema tog psihijatra i te škole koja vas ovome što vam ja nudim može naučiti.
A ko je vas naučio?
- Kad sam svoje probleme riješila, shvatila sam da sam stvorena za pomaganje drugima.
I došli ste baš u ovde, u Makarsku?
- Idem tamo gdje sam potrebna.
Bio je to razgovor s gospođom iz Slavonije. Telefonski razgovor. Javili smo se na broj zalijepljen selotejpom na oglasnu ploču.
Posla, kaže nam, ima dosta. Puna je Makarska potrebitih. Očajnih i naivnih. Zato, uostalom, i pišemo ovaj tekst.•